Knjiga proroka Jeremije, glava 14,
riječ Gospodina Boga Jeremiji o suši
Judeja
je tugom obhrvana
i ginu njeni gradovi,
sumorno leže na
zemlji,
krik Jeruzalema do neba se vije.
3 Odličnici
šalju sluge po vodu:
dolaze do studenaca,
ali vode ne
nalaze,
vraćaju se praznih vrčeva,
postiđeni,
posramljeni,
pokriše glavu svoju.
4 Zemlja je sva
ispucala
jer kiše nema.
Ratari se postidješe,
pokriše
glave.
5 Pa i košuta u polju
ostavlja mlado
jer
trave nema.
6 Divlji magarci, stojeć’ na goletima,
dašću
kao čagalj,
oči im malaksale
jer nema
zelenila.
7 Bezakonja naša protiv nas svjedoče,
smiluj
se, o Gospode, rad’ imena svoga!
Jer otpadosmo od tebe,
tebi
sagriješismo,
8 o nado Izraelova,
spasitelju njegov u
danima nevolje!
Zašto si kao stranac u ovoj zemlji,
kao
putnik što se uvrati da prenoći?
9 Zašto si kao
prestravljen čovjek,
kao junak koji ne može pomoći?
Ta
ti si među nama, o Gospodine,
mi se tvojim zovemo imenom
–
nemoj nas ostaviti!
10 Ovako
govori Gospodin Bog o narodu ovome: »Jest, oni vole tumarati i ne
štede svojih nogu, i zato ih Gospodin ne voli.« I sada se spominje
bezakonja njihova i kažnjava grijehe njihove. 11 I reče
mi Gospodin Bog: »Ne traži milosti za ovaj narod. 12 Ako
će i postiti, neću uslišiti njihovih vapaja. Ako će i prinijeti
paljenicu i prinos, neće mi omiljeti. Jer mačem, glađu i kugom ja
ću ih zatrti.«
13 Tada rekoh: »Ah, Bože Gospode! Eno,
proroci im govore: ‘Nećete vidjeti mača, niti će vam biti gladi,
nego ću vam dati postojan mir na ovome mjestu.’«
14 A
Gospodin mi reče: »Laž prorokuju ti proroci u moje ime; niti ih
poslah niti im nalog kakav dadoh – ja im i nisam govorio. Oni vam
prorokuju lažna viđenja, isprazna gatanja i snove srca
svoga.« 15 Zato ovako govori Gospodin Bog: »Proroci ti što u
moje ime prorokuju, a ja ih nisam poslao, te govore da neće biti ni
mača ni gladi u zemlji ovoj, sami će od mača i gladi
poginuti. 16 A narod ovaj kojemu prorokuju ležat će po
ulicama jeruzalemskim, pokošen mačem i glađu, i neće biti čovjeka
da ga pokopa – njih, žene njihove, sinove i kćeri njihove. Tako
ću na njih izliti zloću njihovu.«
17 »A
ti im reci ovako: ‘Nek’ oči moje suze rone danju i noću,
i
neka ne prestanu,
jer je strašno slomljena
djevica, kći
naroda moga,
ranom neobično ljutom.
18 Pođem li u
polje,
evo mačem pobijenih!
Vratim li se u grad,
evo
od gladi iznemoglih!
Čak i proroci i svećenici lutaju po
zemlji
i ništa ne znaju.’«
19 Ta zar si Judeju
sasvim odbacio?
Zar ti duši omrznu Sion?
Zašto nas tako
biješ
te nam više nema lijeka?
Nadasmo se miru, ali dobra
nema,
čekasmo vrijeme ozdravljenja, al’ evo užasa!
20 O
Gospodine, bezbožnost svoju priznajemo,
bezakonje otaca
svojih;
doista, tebi sagriješismo!
21 Ne odbaci nas,
rad’ imena svoga,
ne sramoti prijestolje slave svoje,
spomeni
se i nemoj razvrći saveza svog s nama!
22 Zar ispraznost
bezbožnika dažda daje?
Ili zar nebesa sama kiše?
Zar ne
daješ ti to, Gospodine, Bože naš?
Zato se u te uzdamo,
jer
ti sve to činiš. - Jr 14
No comments:
Post a Comment
just do it