Tuesday, November 8, 2022

Staze oproštaja


 

Očistit ću klijetke svoje,

svoju dušu ću otvoriti

da još opet čujem riječi Tvoje,

da ih razaberem stvoriti



u nesavršenoj svojoj normi.

Tad ću s Tobom vina piti,

tako mi se nada sva oformi

poput Srca koje uvijek štiti.



Isprala sam haljine od praha

i od gline krhko tijelo

što upija sreću Tvoga daha;

za Te moje lice bit će bijelo.





Za Te, Kriste, bit ću službenica

Tvoje riječi, Tvojih djela, navještaja

što mi kradu nemir sluškinjica

koje slijede staze oproštaja.



Jer bez praštanja me ne bi bilo,

znamo isto kao što i osjećamo.

Sada kažem, konačno se zbilo,

svakome se dobrih djela dosjećamo.



To nas koči svakom da ne sudimo,

to nam ne da da se uzoholimo.

Mnogi misle uzaludno zemljom ludimo,

jer Ti, Kriste, nikad ne odolimo,



al' tom pravednošću rajskim vrtovima kročimo.

Ne vidi se, ali divan zid mi gradimo

od kojega spretne riječi sročimo

jer u Tvome vinogradu radimo.

08.11.2022. 19:16



1 comment:

  1. This comment has been removed by a blog administrator.

    ReplyDelete

just do it

Popular posts