Psalam 89 - Sjeti se, Gospode

 

Hvalospjev i molitva Bogu vjernome

Poučna pjesma.
Ezrahijca Etana.
2 O ljubavi Gospodnjoj pjevat ću dovijeka,
kroza sva koljena vjernost ću tvoju naviještati.
3 Ti reče: »Zavijeke je sazdana ljubav moja!«
U nebu utemelji vjernost svoju:

4 »Savez sklopih s izabranikom svojim,
zakleh se Davidu, sluzi svome:
5 tvoje potomstvo održat ću dovijeka,
za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje.«

6 Nebesa veličaju čudesa tvoja, Gospodine,
i tvoju vjernost u zboru svetih.
7 Ta tko je u oblacima ravan Gospodinu,
tko li je Gospodu sličan među sinovima Božjim?
8 Bog je strahovit u zboru svetih,
velik i strašan svima oko sebe.
9 Gospodine, Bože nad vojskama, tko je kao ti?
Silan si, Gospode, i vjernost te okružuje.

10 Ti zapovijedaš bučnome moru,
obuzdavaš silu valova njegovih;
11 ti sasječe Rahaba i zgazi,
snažnom mišicom rasu dušmane svoje.
12 Tvoja su nebesa i tvoja je zemlja,
zemljin krug ti si sazdao i sve što je na njemu;
13 sjever i jug ti si stvorio,
Tabor i Hermon kliču imenu tvojemu.

14 Tvoja je mišica snažna,
ruka čvrsta, desnica dignuta.
15 Pravda i pravednost temelj su prijestolja tvoga,
ljubav i istina koračaju pred tobom.

16 Blago narodu vičnu svetom klicanju,
on hodi u sjaju lica tvojega, Gospodine,
17 u tvom se imenu raduje svagda
i tvojom se pravdom ponosi.

18 Jer ti si ures moći njegove,
po tvojoj milosti raste snaga naša.
19 Jer Gospodin je štit naš,
Svetac Izraelov kralj je naš.

20 Nekoć si u viđenju govorio pobožnima svojim:
»Junaku stavih krunu na glavu,
izabranika iz naroda izdigoh;

21 nađoh Davida, slugu svoga,
svetim ga svojim uljem pomazah,
22 da ruka moja svagda ostane s njime
i moja mišica da ga krijepi.

23 Neće ga nadmudriti dušmanin,
niti oboriti sin bezakonja.
24 Razbit ću pred njim protivnike njegove,
pogubit ću mrzitelje njegove.

25 Vjernost moja i dobrota bit će s njime
i u mome imenu rast će mu snaga.
26 Pružit ću njegovu ruku nad more,
do Rijeke desnicu njegovu.

27 On će me zvati: ‘Oče moj!
Bože moj i hridi spasa mojega.’
28 A ja ću ga prvorođencem učiniti,
najvišim među kraljevima svijeta.

29 Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju
i savez svoj vjeran.
30 Njegovo ću potomstvo učiniti vječnim
i prijestolje mu kao dan nebeski.

31 Ako li mu sinovi zakon moj ostave
i ne budu hodili po naredbama mojim,
32 ako li prestupe odredbe moje
i ne budu čuvali zapovijedi mojih;
33 šibom ću kazniti nedjelo njihovo,
udarcima ljutim krivicu njihovu,
34 ali mu naklonosti svoje oduzeti neću
niti ću prekršiti vjernosti svoje.
35 Neću povrijediti saveza svojega
i neću poreći obećanja svoga.
36 Jednom se zakleh svetošću svojom:
Davida prevariti neću:
37 potomstvo će njegovo ostati dovijeka,
prijestolje njegovo preda mnom kao sunce,
38 ostat će dovijeka kao mjesec,
vjerni svjedok na nebu.«

39 A sada ti ga odbi i odbaci,
silno se razgnjevi na pomazanika svoga.
40 Prezre savez sa slugom svojim
i krunu njegovu do zemlje ponizi.

41 Razvali sve zidine njegove,
njegove utvrde u ruševine baci.
42 Pljačkaju ga svi što naiđu,
na ruglo je susjedima svojim.
43 Podiže desnicu dušmana njegovih
i obradova protivnike njegove.
44 Otupi oštricu mača njegova,
u boju mu ne pomože.

45 Njegovu sjaju kraj učini,
njegovo prijestolje na zemlju obori.
46 Skratio si dane mladosti njegove,
sramotom ga pokrio.

47 Ta dokle ćeš, Gospodine? Zar ćeš se uvijek skrivati?
Hoće li gnjev tvoj k’o oganj gorjeti?
48 Sjeti se kako je kratak život moj,
kako si ljude prolazne stvorio!
49 Tko živ smrti vidjeti neće?
Tko će od ruke podzemlja dušu sačuvati?

50 Gdje li je, Gospodine, tvoja dobrota iskonska
kojom se Davidu zakle na vjernost svoju?
51 Sjeti se, Gospode, sramote slugu svojih:
u srcu nosim svu mržnju pogana
52 s kojom nasrću dušmani tvoji, Gospodine,
s kojom nasrću na korake pomazanika tvoga.

53 Blagoslovljen Gospodin dovijeka!
Tako neka bude. Amen!