Blagoslov savjesti

 

Zla krv

koja me stavlja

u opaku žrv

da me popravlja,

ne da mira tren.

Prođe i ne,

kao ravna stijen,

da ništi sve,

sve što se gradi

trpljivo, sporo;

na trpezi gladi

da piruje skoro.

Vraća se vraća,

vrti me krugom,

hleplja se laća

jer vlada kugom.

U savjesti mjeri

nudi se Svetac

i Kralj mi vjeri

visoka leta.

Vidim Ga čista

i dobro gledam.

Na križu Mu bista

da mi se preda.

Još samo čas,

dobrote mi čest

čeznem za spas

da nestane žest,

da suza kapne

blagosti sjetne,

da tamjan hlapne

duše mi sretne.

Jedan sad pomak

i trzaj iz kruga

da rodi se Momak

zvjezdana luga

da me opere,

da me povuče.

U jaslama vjere

da slaba potuče.

17.11.2022. 11:05