Ranojutarnje to nebo od olova
nadvija se gusto poput ćuti
što je skrivam podno borova
kao da mi srce uznesenje sluti
prije kojega se mora zbiti smak.
Isuse, dolaziš u miru velikome
poput svitajuća sunca trak
da bi propao u jadu tolikome;
da bi rekao mi srcu da ne lupa
i da se ne trese ispred Zbora
već da svoje smrtnosti okupa
Krvlju što se blaguje iz Dvora.
Sivo – plavo ozračje me sprema
za taj Dan što tako brzo stiže
dok još svjećice mi plamen drijema,
dok još hladna noć me grize.
Nije okasnila jesen, niti kiše, ni mraz,
ne kasni ni svitanje u moždanima
jer si Kriste, Kralju, odagnao sraz
moje duše među koštanima,
jer me griješ ljubavlju i plamom
kakva nema nikada za zime.
Kada uresiš si čelo onom slamom,
tada tiho ću dozivati Ti Ime:
dostojan si, Gospodaru moj,
otvoriti pečate na Svitku,
roditi i za me Križ taj svoj
s kojime bih rado završiti bitku.
05.11.2022. 06:55
No comments:
Post a Comment
just do it