Duša u Milosti

 

Uspješna ustrajnost put je, Majko, moj,

postojanost koja ne vidi se iz vanjštine

što je često bila progon sam i nespokoj,

a to nije pitanje nekakve vještine,

već je Milost Sina koja daždi odozgora

poput slatke padaline na mom tijelu.

Dlanovi mi brode kao podvalovlje mora,

svježi dah u duši tihoj kupa mene cijelu.

Molitva i zaziv, kao odgovor na prosidbu

Čovjeka i Boga, i tvog jedinoga Sina,

kao slatko - gorka ljubav tu se prosiplju

kakva danonoćno stiže s velikih visina.

Duša mi je topla, svijetla, ispunjena Njime

što si mi Ga predala svom snagom

kad si odabrala za me tako divno ime

što se krasi nadnaravnim blagom.

Kršćanski me naziv slavi od jedrine

u tom prostoru bez završetka.

Tu sam potpuna i čitava, a čestica cjeline

gdje se prijateljstvo dijeli poput svetka,

kao svečanost i vatromet svih boja,

kao glazba za jedinstven valcer sreće.

Zauvijek me uze da ostanem tvoja,

kao kći iz nevolja kojima se vraćat neće.

Tijelo Krista što Ga blagujem u snazi,

Krvi Jaganjčeva u kojoj si haljine bijelim,

Ti si moje ruke, moje stope i obrazi;

pratit ću Te putem cijelim,

makar kamenje je, puno trnja,

ali zato nosi moje srce u nebeske ravni.

Bijah slijepa, nesretna i krnja,

a sad sretna gledam, blažena sam kao biser slavni.

12.11.2022. 19:35