Poslanje
Duha Svetoga na mnoštvo ljudi, koje se zbilo u Prvoj Crkvi, jednako
se događa i prilikom krštenja u toj istoj Kristovoj, Katoličkoj
Crkvi kojoj su sakramenti kostur čitavoga tijela Kristova gdje su
vjernici udovi toga tijela, a Krist je Glava.
Kada
god se netko krsti vodom, krsti se u Duhu i dobiva pomazanje Duha
koji priprema krštenika za život u vjeri u Boga Oca, i Sina, i Duha
Svetoga.
Sakramenti
su vidljivi znakovi nevidljive Milosti, veliko i duboko otajstvo
susreta Boga i čovjeka.
U
sakramentu krštenja Bog oprašta, zaboravlja i poništava Istočni
grijeh, grijeh koji putuje čovječanstvom i širi se još od Adama i
Eve, a posljedica toga grijeha je smrt. Radi se o smrti čovjeka u
duši i tijelu kada se odvaja neraspadljivost ljudska od onoga što
ostaje kao raspadljivo i posmrtni ostatak, ali radi se i o opraštanju
grijeha koje je omogućeno u životu nakon krštenja jer, osim
Istočnoga grijeha koji se nasljeđuje, čovjek nosi i svoje osobne i
pojedinačne grijehe.
U
krštenju se dobiva klica vjere, sije se sjeme, sitno kao zrno
gorušice koje uzraste kao veliko stablo vjere koju je potrebno
njegovati od samoga početka pa do kraja zemaljskoga života. Vjerom
zadobivamo Isusovo kraljevstvo nebesko, postajemo dionici sa svima
svetima u vjeri, dionici svetoga života, dobivamo udio s Isusom,
kako u miru, tako i u neredima; kako u životu, tako i u mrtvljenju
pa sve do časa smrti kada se nadamo uskrsnuću. Dobivamo Krista
raspetoga koji umire s nama i koji je uskrsnuo od mrtvih da i mi
uskrsnemo s Njime. Zato kažemo da nas je krst oprao, da su naši
grijesi poništeni kada se ispovijedamo za oproštenje od grijeha jer
tada se čistimo i peremo savjest, centar svake duše, Božji glas
koji prebiva u svakom čovjeku i koji nam govori da izbjegavamo zlo i
činimo dobro.
Iako
smo rođeni kao bezazlena djeca, Duh nas nanovo rađa kao vjernike
koji su grešnici, ali koji su i sveti zbog toga imanja koje se
dobiva najčešće na početku života. Tako je vjernik od početka
dobio veliku zaštitu, a u sakramentu Potvrde i darove Duha Svetoga.
Kakva je to zaštita Božja koju dobiva vjernik koji se krstio, znaju
mnogi koji se tek u odrasloj dobi odlučuju za krštenje i život u
Bogu i u vjeri u jedinoga pravoga Boga; brakovi ne uspijevaju bez
sakramenata, djeca ne dobivaju pouku i primjer istinske vjere, čovjek
često kaže da ga prati nesreća čitavoga života i još mnogo
drugih nevolja jer Istočni grijeh zahvaća svakoga bez iznimke, bez
obzira u što vjeruje ili ne vjeruje.
Najveći
sakrament, iako su svih sedam važni i čine cjelinu vjerskoga
života, jest centralni sakrament Euharistije gdje se vjernici
ispovjede i pristupaju svetom zajedništvu koje slavi žrtvu Kristovu
i sluša Božju riječ iz Svetoga pisma.
Slavljenje
žrtve Kristove vode svećenici Njegovi. Euharistija je spomen na dan
kada nas je svojom žrtvom Krist sve zajedno otkupio od naših
grijeha i smrti kao posljedice naših grijeha. Ona je vrhunac
kršćanskoga života, sakramentalna žrtva, čin zahvaljivanja,
spomen čin u kojemu je prisutan Bog, Isus Krist u snazi svoje Riječi
i svoga Duha i koju slave svi sveti i anđeli, zajedno s vjernicima.
Euharistija je čin zahvaljivanja i odavanja hvale Bogu. Takva je
žrtva hvale moguća po Isusu Kristu koji vjernike okuplja i
pridružuje sebi.
Centar
Euharistijskoga slavlja je blagovanje Kristova Tijela i Krvi koja nas
je otkupila u onoj jednoj Isusovoj žrtvi na križu kada je smrću
svojom uništio našu smrt.
Žrtva
nije trgovina u kojoj se netko žrtvuje manje ili više da bi zadobio
nešto. Žrtva se može dati samo iz ljubavi i ona je posljedica
ljubavi. Takva žrtva ne traži ništa za uzvrat, štoviše, ona
uvijek i neprekidno daje; konkretno Kristova žrtva jest čista
Milost koja se izljeva na vjernike u sakramentima, naročito pri
slavljenju Božje Riječi i blagovanju Tijela Kristova.
Sudjelovanje
u Isusovoj svetoj žrtvi poistovjećuje vjernike s Njegovim Srcem i
sjedinjuje nas međusobno na putu u vječnu slavu, zajedno sa svima
svetima i Blaženom Djevicom Marijom. Tu se budi i cvate čežnja za
vječnim životom, za vječnim slavljem, vjenčanjem i svadbenom
gozbom Isusa i Zaručnice, Crkve Njegove.
„Ta
tko pobjeđuje svijet
ako
ne onaj tko vjeruje
da
je Isus Sin Božji?
On,
Isus Krist, dođe kroz vodu i krv.
Ne
samo u vodi nego – u vodi i krvi.
I
Duh je koji svjedoči jer Duh je istina.
Jer
troje je što svjedoči:
Duh,
voda i krv,
i
to troje je jedno.
Ako
primamo svjedočanstvo ljudi,
svjedočanstvo
je Božje veće.
Jer
ovo je svjedočanstvo Božje,
kojim
je svjedočio za Sina svoga:
Tko
vjeruje u Sina Božjega,
ima
to svjedočanstvo Božje u sebi.
Tko
ne vjeruje Bogu, učinio Ga je
lašcem
jer
nije vjerovao u svjedočanstvo
kojim
je svjedočio Bog za Sina svoga.
I
ovo je svjedočanstvo:
Bog
nam je dao život vječni;
i
taj je život u Sinu Njegovu.
Tko
ima Sina, ima život;
tko
nema Sina Božjega, nema života.”
1
Iv 5, 5-12
Bože
vječnog milosrđa, ti svake godine Vazmenim slavljem užižeš vjeru
svoga svetog naroda. Umnoži u nama milost, da sve dublje shvaćamo
što je krst koji nas je oprao; što je Duh koji nas je nanovo rodio;
što je krv koja nas je otkupila. Po Gospodinu našem, Isusu Kristu,
Sinu Tvome koji s Tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga,
Bog po sve vijeke vjekova. Amen.
No comments:
Post a Comment
just do it