Kušnja revnosti

Predano činim što mi nalaže,

što preporučuje u životnom tijeku;

revno Ga nastojim slijediti.

Mnogi su plodovi sveg što mi kaže,

nema im kraja u mome vijeku,

misli se moje žele urediti.

Ne misli da nemam noćne more

sred bijela dana ili u suton,

da nemam one sate tjeskobe

kad mi se srce i duša bore

s onim što nema ni sliku, ni ton,

sa stvarima koje me nekad zarobe.

Kod mene postoji prašina, pustoš,

i sreća i tuga, i kušnji je čas

beskrajan kao snažno trpljenje,

i kao želatina življenje gusto

koje obećava željan mi spas,

i kao grašak raste moje strpljenje.

Ali, već znam što ono znači

kada me izjeda težnja revna

i kada drhtim poput lista

koji se uvijek za trnje zakvači

ako je molitva svakodnevna

za život moj, za mojega Krista.

30.04.2020. 19:51

Život pravednika

Ima li trenutaka u kojima Ti nemam ništa za reći ili pitati? Ima.

To su neki trenuci kada te posjedujem svom raspoloživom snagom svojom, Gospodine moj, Otkupitelju moga života, mojih dana što se nižu poput jedne neokrnjene cjeline kada sve teče, i život mi teče poput rijeke, a ja gledam jednu točku na toj rijeci; blaženi život, blagoslovljeni život. Ti si tu i ja šutim, a Ti mi se daješ. Za Tvoju ljubav nema niti riječi, niti osjećaja, niti spoznaje, a sve to u jednom komadu dobivam od Tebe i, u Tebi, jednostavno jesam, svjesna svoje zahvalnosti zbog koje, dobro znaš, samo osluškujem i šutim.

Savršeni red obilježje je mojih dana, istinski mir i velika snaga, bezbrižna radost. To mi se nije događalo često, a sada se događa redovno.

„Ako je Krist u vama, tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti. Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama.” Rim 8,9-11

Duh je Život zbog pravednosti. Pravednik si, Isuse, uzorni Pravednik vjernoj duši. Od premnogih Tvojih imena, ime Pravednik imaš po svojoj volji koju si podložio Očevoj volji i otišao na križ, na žrtvu za otkup ljudi od grijeha i smrti jer to je bila želja i volja Božja. I kao što Bog opravdava vjerne po njihovoj vjeri, tako i Tebe uzdignu kao najvećega Vjernika, opravdanog po djelu u vjeri u Očevu volju i riječ.

Mnogi bi rekli da su pravednici i bez vjere.

Tko misli da je pravednik, tomu nije potreban liječnik, Onaj koji otpušta grijehe i zove na vječni život.

Ti pravednici misle da će se po svojoj pravednosti spasiti bez pomoći Tvoje Crkve. A ona tumači pravedniku da je veliki grešnik, da se pokaje i slijedi Tebe te tako od onog pravednika zaista nastaje vjerna i opravdana duša.

Jer jedino tako nekako se može razumjeti rečenica da je Duh, Bog Duh Sveti, ono što znamo, to jest da je Život, da daje život vječni vjernoj i opravdanoj duši i to upravo po tome opravdanju od grijeha jer grešnici smo svi i smrtnici smo svi zbog naših grijeha. Opravdanje od grijeha jednostavno čini smrt nepotrebnom jer kada je duša opravdana, više nije grešna i nije više u raljama smrti, to jest možda i u raljama muka paklenih. A muka paklena je misliti da je čovjek pravedan i po tome živjeti, a ne biti vjernik, onaj koji koristi sakramente Katoličke Crkve i vjeruje da si Ti, Isuse, Božji Sin i ustima tu vjeru ispovijeda. Do posljednjega daha vjerna duša treba sakramente kako bi se moglo provesti to opravdanje po vjeri i vjerskom životu i kako bi čovjek otišao u nebesa, k Tebi u potpunosti.

Ta nebesa živimo već sada, ovdje.

Duh je u nama Život, život vječni, vječnost i to zbog toga što smo opravdani i pažljivo slijedimo Tvoju riječ, Isuse Kriste.

I Duh prebiva u nama da nas jednoga dana s Tobom, Isuse, uskrisi na blaženi život čiju anticipaciju živimo danas na zemaljskom i vremenitome tlu. 30.04.2020. 11:46

Privilegija

Proljeće me svako dijeli

od mojeg identiteta,

sjećanja bi da me koče.

Svaka moja uspomena želi

vratiti me danima svijeta

kao da sam njegovo siroče.

A ja plovim jedrilima

negdje prema pučinama

gdje me ne čekaju zasjede

već me ljubav svojim dodirima

zove k sebi ovim pljuštinama

iza kojih samo slatka jutra slijede

jer će buditi me ribe sve i ptice

da im pripovijedam život svoj

koji počeo je tek u Kristu jakom

koji uspomene smaknuo je nemilice

onog trena kada postao je Pastir moj

da Mu budem sunce svojom zrakom,

da mi novi život odmah da,

da mi bude Prijatelj najbolji

među ljudima od leda.

To je sada moja privilegija,

sad se ravnam po Njegovoj volji.

Krist me poji kapljicama meda

svakog jutra, večeri i dana

kad mi prođe šetnja noćna

i tada mi rajsko Nebo sviće.

I ja postajem Mu ljubav rana,

mlada vjera, nada moćna

jer i ja sam sada živo biće.

29.04.2020. 16:44

Tko ima Sina, ima život

Ljudi se spašavaju po vjeri u Boga po kojoj ih Bog opravdava od grijeha i u kojoj čovjek može činiti dobra djela. Ali, po djelima se čovjek ne može spasiti jer to bi bila obična trgovina čovjeka s Ocem nebeskim.

Svi smo djeca Božja, ali svi to ne prihvaćamo.

Mnogima je Bog nešto sa strane i nešto daleko i mnogi su jako daleko od toga da nazovu Boga svojim Ocem ili Tatom.

Bog se u Kristu objavio kao Isusov Otac, a Isus Oca objavljuje kao svojega i ne samo kao svojega Oca već i kao Oca izabranih i odabranih koje je Bog Otac predodredio da budu spašeni po Isusu Kristu i Njegovom Pashalnom otajstvu, to jest koje Bog Otac predaje svome Sinu u ruke da ih spasi i da ih ne izgubi.

Dakle, iako smo svi stvorenja Božja, nismo još svi pozvani i predani Kristu da nas On sačuva u Očevom imenu za veliki dan uskrsnuća.

Gospodin Isus izražava svijest o tako uskom jedinstvu između sebe i Oca te proniče sve tajne Očeve i samo ih On može objaviti (Mt 11,25sl).

U Bogu postoji misterij transcendentnog i vječnog očinstva. Ivan naglašava uzajamnu imanenciju i prisnost Oca i Krista.

Otac odabire i poziva kršćanina (npr. 1 Sol 2,13 sl.) ili Apostola (npr. Gal 1,15 sl.). Otac povjerava Isusu ljude koje treba spasiti (Iv 6,39 sl.).

Iv 6,39-40

39A ovo je volja onoga koji me posla:
da nikoga od onih koje mi je dao
ne izgubim,
nego da ih uskrisim u posljednji dan.
40Da, to je volja Oca mojega
da tko god vidi Sina
i vjeruje u njega,
ima život vječni
i ja da ga uskrisim u posljednji dan.«

Od Uskrsa nadalje Crkva moleći „Oče naš” izražava svijest da je ljubljena istom ljubavi kojom Bog obgrljuje svoga Jedinorođenca( usp. 1 Iv 3,1); a to i jest ono što Luka jamačno sugerira kad kaže da govorimo samo „Oče” (Lk 11,2), kao i Krist.

1 Iv 3,1

Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac:
djeca se Božja zovemo, i jesmo.
A svijet nas ne poznaje zato
što ne poznaje njega.

Dakle, pozvani nisu od svijeta i svijet ih ne razumije i ne poznaje zato što ne poznaje Boga Oca, a i Gospodina Sina Božjega. To ne mora značiti da su ljudi determinirani, nikada se ne zna kada će nekoga Bog pozvati u krilo Katoličke Crkve.

U svojoj getsemanskoj molitvi Isus nam razjašnjava puno toga o spasenju svih ljudi, odnosno svih pozvanih, svih kršćana i katolika, a to su oni koji su kršteni i vrše Božje zapovijedi, slušaju Isusa.

Iv 17,12-14

12Dok sam ja bio s njima,
ja sam ih čuvao u tvom imenu,
njih koje si mi dao;
i štitio ih te nijedan od njih ne propade
osim sina propasti,
da se Pismo ispuni.
13A sada k tebi idem
i ovo govorim u svijetu
da imaju puninu moje radosti u sebi.
14Ja sam im predao tvoju riječ,
a svijet ih zamrzi
jer nisu od svijeta
kao što ni ja nisam od svijeta.

Iv 17,20-21

20Ne molim samo za ove
nego i za one
koji će na njihovu riječ vjerovati u mene:
21da svi budu jedno
kao što si ti, Oče, u meni
i ja u tebi,
neka i oni u nama budu
da svijet uzvjeruje da si me ti poslao.

Eto, oni koji nisu pozvani na vjeru i opravdanje po Kristu u svojoj vjeri, to jest na uskrsnuće, jesu „svijet”. Taj svijet koji ne pozna Tatu našega i mrzi sve Njegove jer nisu od svijeta već su rođeni krštenjem za Nebo, taj svijet bi mogao uzvjerovati po nama, kršćanima koji nosimo Krista po tom istom svijetu.

Isus nije molio Oca da nas odmah uzme sa svijeta jer tada se ne bi vršila Očeva volja. A volja je Očeva, kao i Kristova, kao i kršćanska, da se svi ljudi spase, da vjeruju i da se obrate.

Blago pozvanima na gozbu Jaganjčevu.

Svi ljudi su pozvani na uskrsnuće od mrtvih.

29.04.2020. 13:39

„Ljubljeni, ljubimo jedan drugoga jer ljubav dolazi od Boga, i tko god ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga. Tko ne ljubi, nije upoznao Boga jer Bog je ljubav. U tome nam se očitovala ljubav Božja što je Bog poslao na svijet svoga jedinorođenog Sina da živimo po Njemu. U ovome se sastoji ljubav: nismo mi ljubili Boga, nego je On ljubio nas i poslao Sina svoga kao žrtvu pomirnicu za naše grijehe.” 1 Iv 4,7-10

„A ovo je to svjedočanstvo: Bog nam je dao život vječni, i taj je život u Njegovu Sinu. Tko ima Sina, ima život; tko nema Sina Božjega, nema života.” 1 Iv 5,11-12

Slava Kristova

Oblačno nebo i kiše će pasti

da pročiste zemlju i prostore

po kojemu, Kriste, ptice putuju

da bi s Tvojim nebesima srasti,

da bi prozračio nebeske dvore

u kojemu bića sva Boga štuju.

Svježina ulazi u moj stan,

u nosnice moje, u stara pluća,

željna kisika spasonosne molekule.

O, kiša će osvježiti ovaj dan

i svi će vidjeti slavu uskrsnuća!

U daljini će gledati ratnici kule,

tvrđavu Grada vječnoga, slavna

što ga osvajaju duše snažne,

pobjedničke u svojoj ljubavi vjernoj.

Svi putevi zračni su polja ravna,

njihove ptice za život su važne

što gnijezde se tu, u sjeni neizmjernoj

i pjevaju pjesme Bogu na slavu

Božjega milosrđa, neviđena ikada

u stvarima svim i u stvorovima

što gledaju vječnu kapu plavu

i uzdižu poglede kao nikada,

slušaju anđele u slavnim zborovima.

Svjetlim si suncem i kišom blagom

pozvao, Kriste, sve nas u postojanje,

u život izobilja Milosti Tvoje

da tražimo Grad na nebu tragom,

da smanjimo do Tebe odstojanje,

da prosipaš nama milosrđe svoje.

29.04.2020. 07:24

Pred Presvetim

Zovem Te jer me Duh Tvoj oprema

jakim srcem i nježnom dušom

koja mi donosi srž i poantu

bliskog razgovora koji se sprema

da bi zavladala kišica ovom sušom

i mokri tereni da otope santu

kakva sam ponekad u domu svom,

hladna na svaki vanjski udarac.

Odjeni na mene obraz k'o kremen

da me ne pogodi poganski grom,

da se ne pretvorim sva u tajac;

opaši mi mač i za zmije remen

i palicu moćnu od obična štapa

da pobijedim vile i zloduhe razne.

Da postanem dostojna Tvoje riječi

koja se ponekad sa mnom stapa

iako nosim ruke katkada prazne

da ih ispuniš, da me ništa ne spriječi.

Pomozi, Bože, nevolju moju,

koje često nisam ni svjesna

kada sam negdje u daljinama;

želim spoznati svaku misao Tvoju,

mada kod mene završi jadna i prijesna.

Približi se meni u svetim haljinama.

Tada mi reci za moju kob

što mi je činiti u svakom detalju

jer želim Ti biti još malo bliže.

Želim Ti biti sluga, veći neg' rob

koji od Tebe uvijek prima medalju;

želim Ti reći što se u meni niže.

28.04.2020. 19:39

Zašto baš nedjelja

Kršćanstvo je izgradilo današnje civilizacijske tekovine.

Kršćanstvo je temelj današnje opće i određene kulture.

Kršćanstvo je kultiviralo čovjeka izuzetno dobro, brzo i uspješno za vrlo kratko vrijeme i u najširem zemaljskom, globalnom smislu.

Da nije bilo kršćanstva, to jest da su ga zlodusi uspjeli uništiti, ne bi svijeta više bilo, ne samo ovakvoga svijeta nego nikakvoga.

Kršćanstvo je utemeljilo sve ustanove za pomoć siromasima i gladnima, bolesnima i ostalim ugroženim skupinama ljudi i dijelovima svijeta.

Kršćanstvo je utemeljilo sve obrazovne ustanove na svijetu u vrlo širokom smislu jer svaka obrazovna ustanova vuče korijene iz kršćanstva.

Kršćanstvo je donijelo pismenost darovitim ljudima koji bez kršćanstva ne bi nikada dodali svoj doprinos razvoju znanosti.

Kršćanstvo je iznjedrilo čovječno postupanje u međuljudskim odnosima, to jest utjecalo je na ukidanje drakonskih i represivnih mjera, na ukidanje smrtne kazne, na ukidanje religioznih rituala u kojima se žrtvovalo žive ljude i malu, nevinu djecu.

Kršćanstvo je iznjedrilo slobodu misli, govora i pisanja u javnim i privatnim djelatnostima.

Kršćanstvo je utemeljilo slobodu političkog izbora u kojoj se zalagalo za opozicije i prihvaćalo svaki argument, bilo da je za ili protiv logike i čovječnosti.

Kršćanstvo je osvijestilo sve ljude za objektivno promatranje loših poteza te za njihovo ukidanje, odnosno pozitivnu korekciju ponašanja.

Kršćanstvo je naučilo ljude da su vrijedni više nego samo ljudski rad, kršćanstvo je podučilo ljude stvaranju socijalnih država.

Kršćanstvo je uvelo djela umjesto praznih riječi od kojih nema koristi.

Kršćanstvo je donijelo ljudima samopoštovanje, štovanje Boga i međusobno poštovanje među ljudima.

Kršćanstvo je naglasilo važnost povjerenja bez kojega se ne može graditi i stvarati ništa.

Kršćanstvo je utjecalo na mnoge svjetske lidere koji su uvodili čovječnost u svoj način vladanja.

Kršćanstvo poštuje manjega od sebe i to je utjecalo na mnoge obrazovane ljude i obitelji, kraljeve i državnike u najpozitivnijem smislu.

Kršćanstvo je donijelo ekumenizam.

Katoličanstvo je prvo stvorilo Socijalni nauk.

Katoličanstvo uči sve narode, od Australije do Afrike, od Tibeta do Američkih država što je pravovjerje i logika, što je kulturno odgajanje i ponašanje i što su dobra djela.

Katoličanstvo podučava ljude već tisućama godina što se događa poslije ljudske smrti.

Katoličanstvo podučava ljude što je istina i kako se dolazi do istine; što je pravednost i kako se dolazi do pravednosti; što je umjerenost, povjerenje, pravovjernost i ljubav.

Katoličanstvo ima djelotvorna sredstva spasenja od vječne smrti.

Katoličanstvo se zalaže za ljude koji ga prate i za one koji ga ne ljube i ne vole.

Katoličanstvo blagoslivlja svoje neprijatelje, a takvih ima uvijek.

Katoličanstvo podučava da se svakoga sedmoga dana u tjednu čovjek mora odmoriti od svojih napora te čitav dan posvetiti slavljenju Boga koji je s neba sišao da utemelji novo nebo i novu zemlju za svoju djecu, ljude.

Taj sedmi dan u tjednu zove se Dan Gospodnji, a pada na nedjelju.

Što novinarčići imaju protiv nedjelje?

Zašto baš novinari?

Zašto baš nekulturna pitanja i zašto baš polupismenjaci?

Zašto baš nedjelja?

A zašto ne?

Nedjelja je slavlje Uskrsa jer je toga dana Isus Krist uskrsnuo od mrtvih i pokazao ljudima put u blagostanje i mir. 28.04.2020. 15:43

Nedjelja se zove i Dan sunca jer Isus je Mlado Sunce za ovu Zemlju, novo Sunce koje dolazi među ljude kao nevino dijete, kao radostan obiteljski događaj, a i svjetski događaj Božića kojega mnogi žele komercijalizirati.

Nedjelja nije dan trgovačkih centara, nepismenih trgovaca koji kupuju duše od naivaca, a za uzvrat im nude dobru poziciju u javnom životu i propusnicu za pakao. Drugim riječima, mnogi prodaju dušu za malo love i to ne za keš nego za napuhavanje balona koji se zove „sredstva plaćanja, kupovine i prodaje” duša, a u kojemu nedostaju bilijuni stvarnog i realnog novca.

Mnogi bi vidjeli rado propast svijeta, ali su toliko nepismeni da ne razumiju da bi u toj propasti i sami pali na dno egzistencije koja završava u paklu gdje kršćanstva nema, gdje je plač i škrgut zubima.

Zašto?

Zato jer su lijeni, nisu učili u školi, kupili su diplomu, dali su nešto za uzvrat onima koji ih zapošljavaju ili su oni koji ih zapošljavaju dali njima za uzvrat poklon-bon karticu. Vjerojatno su kupili vozačku dozvolu i nikada se ne voze autobusima ili tramvajima jer će za malo nereda koji žele načiniti dobiti automobil.Kako će voziti, tako nepismeni i agresivni?

Sigurno ne tako dobro i pažljivo kao vozači javnih prijevoznika kojima se koriste obični ljudi, to su oni kojima ništa ne znače trgovački centri gdje se prodaje namještaj.

Čestitke Stožeru i osvrt na konferenciju za novinare.