Mir iznad svakog razuma

Veliki Kralju srca moga, premalenoga da bi u njega stao Ti, previše skučenoga da bi u njega prodrla Tvoja ljubav, Ti si rekao da mogu bilo što zatražiti Boga Oca u Tvoje ime.

Ali ja uvijek mislim: tako mora biti. Tako, kako jest, najbolje je za moje spasenje. I ako štogod zatražim, nisam previše sigurna da znam što molim.

Duh Tvoj Sveti u mome srcu traži smilovanje Tvoje i pratnju u svakodnevici. Želim biti pokraj Tebe uvijek, da si Ti uz mene neprekidno, a ne samo tada kada Te zazovem.

Pošalji Duha svoga u moje praznine, u moje prazne hodove, to sam Te zamolila odavno, prije mnogo godina. Molila sam da i u mojim grijesima Tvoj Duh uz mene ustraje na svakome dobru.

Jer Duh Tvoj ne ovisi o mojoj volji, neće On otići ako Ga ja zaboravim, a neće me niti poštedjeti pouke.

Slavim Te jer činiš velika djela, jer si me otkupio od smrti i patio zbog mene, bio razapet i umro na križu. No, kada Te zazovem, prizivam snagu i moć Tvoju da razori skučenost i zatvorenost moga grubog srca.

I kada Te prepoznam, mogu Te samo slaviti i hvaliti i to se događa u vremenima mojega duhovnog siromaštva. Što sam ja veći nevjernik, to me više iznenađuješ svojom milostivošću, milošću i milosrđem.

Ponekad očekujem tako malo. I nisam sigurna hoću li Te zamoliti izbavljenje. Sigurna sam da Ti želim zahvaliti za sve što mi daješ jer grubosti života rastapaju led na mom srcu i rastvaraju kemiju koja ga drži čvrsto zatvorenim.

Osmijeh nestaje iz moga srca, umorno je i potišteno. Kaže se ponekad: star čovjek se naživio. Kao da se želi reći da ovaj život u svijetu donosi sve veća opterećenja, čovjek uprti terete na sebe i neprekidno polaže nove terete na svoje srce. I tako ide kroz život i sve se više umara i kvari.

Samo onaj čovjek se naživio kojega si Ti obratio, kojemu je Tvoja ljubav ugrijala i otopila srce. On stari sa spoznajom da mu je život imao jedan cilj, Tebe, Kriste, i da taj život zato ima smisla. A Ti i preuzimaš terete s takvog čovjeka. On postaje vedriji, lakši.

Život može biti izuzetno grub.

I uvijek postoji mogućnost da postane još grublji ili da grubost života postane veoma dugotrajna.

Život ljudski kao da nosi neku kvotu, neku količinu grubosti koja se mora do kraja isprazniti ili ispuniti i ostvariti prije nego što čovjek ode Bogu na istinu. Mora se ostvariti do posljednjeg daha.

Tada dolaziš Ti, tješiš i podižeš čovjeka. Ako ga boli duša, Ti ga liječiš. Ako je u grijehu, Ti ga izbavljaš. No, grubosti dalje nailaze. A Ti čovjeka napustiti nećeš, svog čovjeka. Tvoje jedino i najveće blago.

Nismo ravnodušni kad netko umre.

U životu prikupljamo uvrede, poniženja, stresove, a nekome se dogodi i velika tuga koja ne prestaje i tada Te čovjek doziva šapatom jer velika tuga muklo i snažno boli. Ona prikuplja dodatne razloge i uzroke za muku i bol. Ona umara srce i oslabljuje ga. Ona guši dušu. Ona ranjava tijelo, mišiće, kosti, krvotok.

Ali tuga u svojoj dubini nosi mekoću, postoji ljepota u srcu koje tuguje.

Mnoga djeca su napuštena.

Oni žive i rastu, sazrijevaju s tugom u srcu koja također raste i sazrijeva. Život im je teži kada odrastu i tuga se već udomaći u njima. Tuga nije grijeh, na primjer: grijeh neopraštanja. Čovjek oprosti svima sve, a tuga se malo ublaži, tek toliko da se može s nekim poletom ići kroz život. Grubosti ovoga života ne zaobilaze takve tužne ljude. Neki postanu svjesni da im životni problemi ne predstavljaju veliki teret, rješavaju probleme i idu dalje; ali postaju duboko svjesni svoje tuge koja se nastanila u njihovom srcu još tada kada toga uopće nisu bili svjesni.

Od svih životnih grubosti, tuga je jedna od najljepših. Ona drži čovjeka čvrsto na zemlji, ali i čvrsto u Tebi, Gospodine Isuse.

Ona ne dopušta grijehe. Nema snage za nevjeru.

A Tebi je, Kralju, tada puno lakše i jednostavnije ulaziti u srce tužno, srce čovjeka koji tuguje. I dogodi se da je čovjek i tužan zbog života, i radostan zbog Tebe.

Čak i ako se razboli; i brzo postane jako siromašan zbog bolesti i nemoći; i ako ga ne shvaćaju ljudi; i ako novih razloga za tugu uvijek ima; i ako ga napuštaju; i ako ga još i progone zbog vjere; i ako ga optužuju i sude mu; i ako ga ljudi ismijavaju ili omalovažavaju zbog životnog stava koji im se čini pasivan i glup.

„Radujte se u Gospodinu uvijek!

Ponavljam: radujte se! Blagost vaša neka je znana svim ljudima.

Gospodin je blizu!

I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu!” Fil 4,4-7

Zaista, Gospodin je blizu tako nekom tužnom srcu koje nalazi svoje dubine, a u tim dubinama nalazi mirnu, sigurnu, istinsku, duboku sreću i radost.

Takav čovjek, koji nalikuje nekom napuštenom i izgubljenom djetetu, a živi i hodi s Bogom, ima dobre razloge nadati se blaženome, vječnom životu jer on zna iz iskustva da si Ti, Isuse, blizu i u toj bliskosti s Tobom, čovjek zna da si vječan, da nikada nećeš iznevjeriti. 03.03.2020. 04:29