Utjeha

Znam Te, Kriste, da ponekad šutiš,

da i mrtvi pravednici progovore

vjernoj duši što je Ti prozivaš.

Ne znam koje su Ti misli i koji Ti puti,

ali iz daljine poruke romore.

Čak iz Betlehema Ti mene dozivaš

da Te pratim, Tvoju ljubomoru burnu.

Zove li Rahela, ili David, kralj,

zove li me Tvoja sva presveta loza

koja nosila je povijest tmurnu?

Nemoćne su stope moje da odem u dalj,

da počastim gdje je od ljubavi loža

ili da proplačem neutješna.

Oprosti mi, Bože moj, i misionari,

što, po običaju, ne znam što ću

jer ja previše sam grešna

da bih progledala gdje su dari;

samo znam da ljubiti Te hoću

kao što je Jakov ljubio Rahelu.

Znaš da sam na Tvojoj strani

i da mogu uvijek biti druga žena

ako volja Ti je da me imaš cijelu,

takvu kakva jesam ja i moji dani.

Nek Rahela bude osnažena

mojom poniznom Ti naklonošću,

ljubavlju što Duhu Svetom cvjeta.

Ako, pak, je tako, puk sam vjerni

svom čeznutljivom duhovnošću.

Odgovor za mene možda zna neki poeta

ili izabranik iz naroda smjerni.

Marijice, Majko naša, slavna Tješiteljice,

znam da ti si prva Gospođa i moja,

da si mnogim naraštajem me iznjedrila

kao nedonošče, vjerna Moliteljice,

i da moje lađe nosi ljubav tvoja

da bih svakog dana prema tebi jedrila.

26.07.2021. 20:47