Budna sam te sanjala
kao pticu polomljena krila
koja tražila je samo žar
da bi Ljubavi se klanjala.
Nisam zbog nje suze lila
jer to ne bi za nju bio dar.
Ostala je malo usamljena,
sve su laste pobjegle u gnijezda,
mada one jako dobro pamte.
Streha bila mi zatamnjena,
a na svodu samo žarka zvijezda
iza koje sva nebesa plamte
poput obećanja, promaknuća
što je dočekalo mnoge zore.
Pustila sam ranjenicu ispod jedra
da je krijepi vjetar porinuća,
da joj krila od sveg žara ne izgore
što je pao u njezina njedra.
Da ti srce časna Ljubav grije,
da ti nevinost je nadaleko slavna,
to su činjenice stare kao kamen
što ga moja duša rashladila nije
jer to krunica je moja davna
koja, kao ptica, traži ruku mojih plamen.
Kad zacijeli svaka rana,
to će biti radostan mi čas,
neću više u daljine putovati.
Voljela bih ovih dana
ponuditi sretan spas,
ptičicama jaka krila dati.
05.07.2021. 11:28
No comments:
Post a Comment
just do it