Monday, July 5, 2021

Jaka krila


 

Budna sam te sanjala

kao pticu polomljena krila

koja tražila je samo žar

da bi Ljubavi se klanjala.

Nisam zbog nje suze lila

jer to ne bi za nju bio dar.



Ostala je malo usamljena,

sve su laste pobjegle u gnijezda,

mada one jako dobro pamte.

Streha bila mi zatamnjena,

a na svodu samo žarka zvijezda

iza koje sva nebesa plamte



poput obećanja, promaknuća

što je dočekalo mnoge zore.

Pustila sam ranjenicu ispod jedra

da je krijepi vjetar porinuća,

da joj krila od sveg žara ne izgore

što je pao u njezina njedra.



Da ti srce časna Ljubav grije,

da ti nevinost je nadaleko slavna,

to su činjenice stare kao kamen

što ga moja duša rashladila nije

jer to krunica je moja davna

koja, kao ptica, traži ruku mojih plamen.



Kad zacijeli svaka rana,

to će biti radostan mi čas,

neću više u daljine putovati.

Voljela bih ovih dana

ponuditi sretan spas,

ptičicama jaka krila dati.

05.07.2021. 11:28





No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts