Znaš li da su sveti mene dočekali,
da su bili prvi, prije drugih susretanja,
i da su mi svjetiljku na putu dali,
uvijek oko mene kao predavači znanja?
Znaš li da sam zadobila sreću,
da je uvijek ja sa sobom nosim,
da se sjećam i da palim svijeću
kada god se vjeđa moja rosi?
Znaš li za tu molitvenu dramu
koja bliješti u svem srcu mome?
Ona razgoni mi svaku tamu
kad me burni doživljaji slome.
Znaš li da mi pritom Bog pomaže
da posvijestim jače ono što me dira
jer ja ne znam što je meni draže,
predati se ljudima ili Knezu mira?
Znaš li da tim putem dođem i do zida,
da za mene ništa poslije toga nema
osim ljubavi te što ne gubim je iz vida
koja meni kontemplaciju priprema?
Prođem tada Galileju, Jordan, Kafarnaum,
stanujem sa pticama i gušterima,
a Krist neprekidno mi objavljuje svoj naum,
sigurno me vodi nepoznatim putevima.
Znaš li da sam često prolazila
pokraj iskušenja, živa blata, crnih rupa,
od sirena da sam odlazila
i od silnih zabava i razuzdanih grupa?
Znaš li da me progonile zvijeri
i da bijah strano, izgubljeno lice
koje živi samo u pravednoj vjeri,
da sam preslušala bezbroj puta sve te ptice?
Znaš li da je bila „Molitva iz nepovrata”
glavna tema godinama mog života,
da je rijetko Juda otvorila mi vrata;
da sam živjela mjesecima od mrvica divota?
Znaš li da mi nikad nije žao
uzimati križe, odlaziti da se vratim,
da je često svatko ljubav meni krao,
al' sam učila od Krista kako da Ga pratim?
Znaš li da je teško, al' me nije strah
otkrivati sve stihove što ih Nebo daje,
da je potrebno mi kao svježi zrak
osluškivati tu Riječ što u meni traje?
Znaš li da je prošla životna mi tama,
da još uvijek prelazim daljine,
da u Kristu nikad nisam sama?
Vraćam se u Galileju i na more sinje.
03.07.2021. 04:28
No comments:
Post a Comment
just do it