Bože moj, Gospodine blagi,
uzmi ovaj prazan stih,
ispuni ga svojim obećanjem
kakvo djeci nose prijatelji dragi.
Mada nisam dio njih,
ja Te molim s pouzdanjem.
Ne daj, Bože, veća zla,
ne daj da se redoslijed okrene
naopako zemaljskome redu.
Suze molitvama sada sijem ja
i znam, doći ćeš po mene
da žanjemo moju bijedu
što neometana buja
u nebeskim dobrima
za kojima sam u trku.
Sada opet neka će oluja,
poneka i moja jedra ima,
a ja čuvam onu zbrku
da je ne gledaju i ne mare
jer je tako puno jednostavnije,
ne mora se ništa reći.
To je dijagnoza i navike stare,
one koje postaju sve davnije.
Sad još moram puno prijeći
mostova i cesta, oploviti mora
da bih dostigla do one luke
gdje ću popraviti čamac
da bih pošla čak i smjerom gora,
dostojanstvom pružila Ti ruke.
Zato sada zauzimam pramac.
25.07.2021. 21:37
No comments:
Post a Comment
just do it