Siromasi, carinici i gubavci

 

Kriste, i danas si me puno toga naučio.

Kada je došao Tvoj čas, kad je Tvoj Izabrani narod bio i više nego spreman za Tvoj dolazak jer su ljudi patili od hereza i krivovjerja, od nevjere i svetogrđa, od očajavanja i gubitka nade da će im njihov obećani Mesija ubrzo doći i kada su mnogi naučili tu lekciju o posluhu prema Tvojim zapovijedima jer su uvidjeli koliko su teško ispaštali zbog neposluha, Ti si se pojavio kao njihov zemaljski Učitelj.

No, samo maleni i ponizni iz naroda prihvatili su Tebe, govorili da si obećani Mesija. I među njima su mnogi otpali jer su od Mesije očekivali brza rješenja svih nevolja, magijski i silovit prodor, čarobni štapić: nahranio si gladne hodočasnike, ozdravio si bolesne od svih vrsta bolesti, izagnao si iz njih zloduhe, uskrisio si neke mrtve. Gledali su Te kao svoga Izbavitelja od svih nevolja, povjerovali da nevolja i muka više neće biti jer htjeli su Te zakraljiti protiv okupatorskih vlasti.

A Ti si im tumačio ono isto što su znali i prije, stotinama godina, da će neposluhom pasti u ropstvo; ne u ropstvo pod jarmom tuđih naroda već u ropstvo vlastitoga grijeha, to jest da su na putu za pakao gdje je plač i škrgut zubi.

Imali su Zakon, Zapovijedi Božje koje si im Ti tumačio i ponavljao. Mnogi su zbog toga otpali od Tebe. Jer nisi bio taj zamišljeni kralj.

Pratili su Te jer si činio čuda neviđena.

Tek kada si počeo s onim svojim „tvrdim” govorima, otišli su od Tebe.

Govorio si da si došao donijeti rat i razdor; da si došao rastaviti ljude; da si došao pozvati pogane koji nisu bili pripadnici Izabranog naroda; da se čovjek mora roditi iznova, od vode i Duha; da si Kruh koji je s neba sišao; da će živjeti samo oni koji jedu Tvoju krv i meso; da sve moraju prodati što imaju; da moraju nositi sa sobom svoje muke i nevolje; da Te tek tada mogu slijediti, kada ponesu barem svoje vlastite križeve, ako ne i nečije tuđe; da moraju davati sve što imaju drugima; da moraju pomagati više nego što je neophodno svakome na koga naiđu; da moraju bezbroj puta svima sve oprostiti.

Oni maleni i ponizni, siromasi i svjesni svoje grešnosti, svoje manjkavosti i nesavršenosti, svojih bolesti i nevolja, svoje socijalne ugroženosti, svojega izgubljenog osnovnog ljudskog dostojanstva, svoje nesposobnosti da se dokopaju kruha, radom ili prosjačenjem, mrzili su svoje živote i nisu svi vjerovali da su toliko zgriješili da bi zaslužili takve loše uvjete života jer vidjeli su dobro da i svi drugi slično griješe, oni koji su se držali pravednicima.

Njima si govorio da nisi došao pravednicima, nego grešnicima, a grešnici su bili još veći oni koji su govorili da su pravednici, koji su odbacili „svjesne” grešnike na margine društva i zajednice, kao gubavce.

Malenima si rekao sve: tko mrzi svoj život, zadobit će život. Govorio im da su blaženi i čuli su Te jer bili su sigurni da im donosiš oslobođenje, a ne samo Kruh života vječnoga, blaženog. Donio si im radost kakvu odavno nisu doživjeli, bio si im utjeha u žalosti takvoga života. Donio si im sud pravednosti jer si bogatima rekao ono što su svi znali, ali nitko se nije usuđivao govoriti, da su licemjeri kao što si to rekao i vjerskim i narodnim vođama. Svim tim krotkim srcima obećao si skore nebeske radosti jer su shvatili da su na dobrom putu u raj. Sve si im tumačio, vjerovali su. Znali su to u svojim dubinama i nutrini. Bili su čišći i bezazleniji od bogataša i vođa i spoznali su da si Mesija, da si Učitelj i Prorok, da ih posvećuješ, da si Sin Boga živoga.

Takvi su bili Tvoji aposotli, zvao si ih mirotvorcima, učio ih milosrđu. Kako može netko tko ništa nema biti milosrdan? Evo, ovako: vjerom svojom u Tebe, Isuse. Jer u toj vjeri čine se djela milosrdnija od obične svakodnevne milostinje: ruše se predrasude, lome se okovi nepravedni, ustraje se na tom putu vjere u Tebe, Gospodine, a time se i ukazuje spasenje jer takvi, svi ti vjerujući i aktivni sljedbenici jesu oduvijek i zauvijek progonjeni kao što si i Ti postao od kralja prognanik. A koga progone zbog Tebe, zbog Istine i Pravednosti, zbog vjere u vječni život i zbog vjere u Čovjeka koji je Božji Sin, sam Bog Otac spašava po Tebi, Kriste, po Tvojoj Muci za otkup od smrti i po Tvome uskrsnuću za opravdanje svih koji bijahu na marginama i optuženi kao nedostojni.

Puno sam naučila u svome privatnom i društvenom životu od Tebe, Isuse, i od Tvojih malenih, od Tvojih sljedbenika, od Tvojih siromaha. Spojio si me s njima u svome Duhu Svetome.

Težak je život, ma kako lijepo izgledao.

Teško je ne biti prihvaćen od ljudi kojima opraštaš.

No, u srcu stanujete Ti i Otac naš nebeski, a ne samo ti razni zarobljeni ljudi u svojim grijesima kojima oduzimaju kruh, slobodu i radost svima drugima.

Danas, kad si me pohodio, nisam kao inače pokušavala nešto učiniti ili shvatiti zašto me oslovljavaš kako bih izvršila Tvoju volju.

Pohodio si me iz ljubavi, da mi kažeš da sam Ti značajna i vrijedna, da mi želiš malo pripomoći u mnogim pitanjima i brigama. Slušala sam i ostala tako pokraj Tebe, ne čineći ništa drugo, ništa posebno da bih spoznala što očekuješ od mene. Samo smo ugodno razgovarali. Nisam baš potpuno zašutjela, ali Ti si našao načina da Te čujem i razumijem bez posebnog osluškivanja. Poput one Tvoje rođakinje koja je sjela do Tvojih skuta. Poput one dvojice na putu za Emaus. Poput siromaha.

„Blaženstva

Ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. 2On progovori i stane ih naučavati:

3»Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!
4Blago ožalošćenima:
oni će se utješiti!
5Blago krotkima:
oni će baštiniti zemlju!
6Blago gladnima i žednima pravednosti:
oni će se nasititi!
7Blago milosrdnima:
oni će zadobiti milosrđe!
8Blago čistima srcem:
oni će Boga gledati!
9Blago mirotvorcima:
oni će se sinovima Božjim zvati!
10Blago progonjenima zbog pravednosti:
njihovo je kraljevstvo nebesko!«

11»Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! 12Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!« „ Mt 5,1-12

17.07.2021. 21:03