Anđeli me pratili u stopu,
samo jedan pred mene je stao,
pokazao rukom smjernice mi staze.
Podigoh svoj pogled prema stropu:
od Raspela kao da je duh moj pao
poput anđela s nebesa što silaze.
Mnoge svijeće tada sam použgala,
Sveta Mati, Zvijezdo moje tmine,
moja slatka anđeoska Voditeljice.
Kad sam se u tebe srčano pouzdala,
molila sam da te križeve tišine
sve probudim za te, Krista Roditeljice.
Jedna za drugom lučice se gase
da pokažu svaki križ što frca,
kao kruna tvoja su izgledali.
Nestadoše anđeli da me nikada ne spase,
da praznina zauzme mi mjesto srca
dok su dušu traci sjećanja izjedali.
To je bila noć mi molitve i rada,
a u dušu uđe tajanstveni sjet;
malo boli, ali više znači duha
koji jučer hodao je ulicama grada.
Ja sam znala da je duh taj svet,
od njega sam zadobila i dar sluha
pokraj mnogih drugih talenata.
Jedan čovjek, pravednik po svemu,
tako mnogo znači tu gdje raste blato,
gdje se ljudi radi mira laćaju i rata;
Marijice, sve te molbe darujem i njemu
jer, uz tebe, jedini je kao prokušano zlato.
28.07.2021. 21:46
No comments:
Post a Comment
just do it