Održavam taj plamičak rujni,
zaklonjen je šibljem grubim,
kamenjem od razvalina;
oko njega divlja vjetar bujni,
a ja gledam da izdubim
jači zaklon među otpalima.
Slika ljubavi je duše moje
takav tinjajući žar dubine,
istinska su sreća moje kosti.
Izvana se razne muke roje,
poremećene sudbine
što postoji odanosti
pa se mnoge bitke biju
za to malo moje dobre volje.
Sve mi činiš, Bože moj,
Tvoja obećanja moje lice miju
i moj duh i ruke postaju sve bolje
jer taj život mojih lađa sav je Tvoj.
Duša ne zna puno, srce to se mijenja
kao list na vjetru i na vodi,
a Ti nosiš me pod plaštem vjeđe
preko visokoga stijenja
da se sasvim novi život rodi,
a ja gubim bitke sve to rjeđe.
Za bijeg nisam, milosrdni Pobjedniče,
jer bez borbe niti kušnji nema,
a bez njih sam drvo suho.
Život sreće, Kriste, za Tebe mi kliče
jer ta Tvoja ljubav radosno priprema
sasvim novo svadbeno mi ruho.
15.07.2021. 23:08
No comments:
Post a Comment
just do it