Čekat ću te, jeseni silovita,
pokraj Djeve, Majke što me vodi
da ti nađem te vjetrove duha,
da se nađem podučena, sita
njenih zagovora kojima me rodi
da bih ojačala s česticama Kruha,
Sina velikoga što je sišao da služi.
Mene dozvao je iz divljina
da joj priđem u svim nevoljama smjerno,
da prepoznam Krista koji me zaduži
darovima nebeskih daljina,
darove da nosim s ljubavlju i vjerno.
Bijah tako ponosna i svoja,
makar nesreće su popadale mi na prag;
mišljah sad ću otići zauvijek.
Djeva donese što molitva je, Kriste, Tvoja,
dovede me na Tvoj sveti trag
da se prignem, da izmolim lijek.
Hvalit ću Ti, Bože, Tvoju Mati,
častiti je od ganuća i od hvale
jer Te daje u svem izobilju
kojim njeguje me da bih više dati,
da bi želje moje sve postale male,
neznatne u mojem žilju
kako bih se napunila Milosti više.
Bijah velika i gorda onih dana,
a sada se sakrivam od krimena
jer mi sveti govore najtiše
pa da čujem jauk Tvojih rana
i da nestanem u srcu Tvoga slavnog Imena.
12.07.2021. 20:44
No comments:
Post a Comment
just do it