Oganj slobode

 

Leti, dušo, van iz te sparine,

prema vjetrovima dobre nade,

na Drvo života, na Njegove grane.

Bog se rado iz tebe u dalje vine.

Vidjela si što Mu snuju, što Mu rade,

neprekidno ciljaju na dvore svete Mane

da unište, da te svu pokradu

pa da takvi kao ti se skamene u soli

što je svjetlo svima, vječna zublja vatre

koja žeže, spaljuje, al' daje sasvim novu nadu.

Leti, dušo, u Milosti sjajnoj, samo moli

kako vidjeli bi ljudi zloduhe što snatre,

misleć' da će Boga tvoga zauvijek ubijati.

Varaju se grdno u liberalizmu

što je za njih dokaz demokracije

kakva nikad neće niti doklijati.

Mnogi mrtvi su u sparnom dualizmu

gdje ne vide Ljubav nego strah od autokracije.

Sleti, dušo, u krajeve svog Kralja

gdje se mnoštvo nađe što ga Jedan vodi,

a svi gazde svoje odgovornosti,

samostalni letjeti put dalja,

prema jedinoj tu mogućoj slobodi

koja život daje i za davno suhe kosti.

Kada ugledaju Uskrsnuće

i tjelesa koja kao sunce pale,

neće podnijeti ni jedan sluh

Riječ što spašava sve umiruće,

neće htjeti ni slobode male

nego oganj što ga uzdiže ti Duh.

28.07.2021. 19:48