Gusjenica

 

Zahvaća me tmina

i po duši pliva

svečano tajanstvo.

Konačno svježina

i nebeska njiva,

ono dostojanstvo,

vrlo osebujno.

Ni po čemu isto

bilo s čime.

Kao grožđe rujno,

preslatko i čisto,

nosi moje ime.

Stihovi se roje

poput zujara u košnicama,

a bilo je tako vruće.

Sve ljetne boje

dorasle su ložnicama

kao ruže umiruće,

a duša se odaziva

jer dobro zna,

to pjesma je boema,

vrlo odraziva

sred svijeta čitava.

Nastat će poema.

Mecena joj Nebesa

i nema zapreke,

ni oklijevanja

za praznik plesa.

Lati joj meke.

Krhko umijeće pjevanja

poput gusjenice

u čahuri

od anđeoska mira.

I bliješte zjenice

u kasnoj uri

što rađa leptira.

Crne je boje,

krilo ga drži

i gasim svjetla.

Zbog pjesme moje

da se ne sprži

kraj noćnog vjetra.

07.07.2021. 01:27