Krila

Još uvijek promatram sjenice u letu

i zbunjeno gledam gdje se vrabac djeo;

tad utješim dušu svoju zarobljenu, spetu,

pitam samu sebe tko je otkrio mi veo.

Da te nije bilo gdje sam tražila krštenje,

pisala bih o pticama, a ne o smrti

koja mi na razne načine pokazuje zrenje.

Ima ih koji uspijevaju pogled svrti

na teme kao što je, primjerice, ptica let;

lakše je razmišljati o letenju

nego o njima koji predali su život svet,

i kako se događa smrt u htijenju.

Tko zna što bih sa sobom učinila

da me nisi poštivao pogledom strogim.

Rješavam se navike kad sam život hinila,

a da pri tome ne stradavaju mnogi.

Samo Nebo zna za sve promjene u meni,

da se moja pitanja neprekidno množe;

to je znak da nisam više u paklenoj sjeni.

Duh se rađa, novi život ispod moje kože.

Siromasi bogati su, a bogati prazni;

kakva blaga, kakve vražje trice,

skup je papir novina; naslovi razni

viču meni: živa bila, samrtnice.

Nije da sam besmrtna već vjerujem žarko

da je Isus uskrsnuo jer je tako rekao;

da ću, kad uskrsnem, u naručje jarko

uletjeti s krilima što mi ih je stekao.

srijeda, 25. travnja 2018. 17:14:41