Sporo valjaju se oblaci od juga,
teška pritišće sparina, omara i žega;
povjetarca nema, negdje sada stoji
kao da će poći ako pojavi se duga,
nakon kiše ili pljuska, poslije svega
što se jutros kao loše vrijeme broji.
Plamen one noćne svijeće dočekao zoru,
anđeo me čuvar sred nesvijesti trome
budio uz Duha stihom voljenim i starim
da usidrim lađe na tom olujnome moru
gdje se snovima već tako lako slome
kao da ja, uspavana, ni za što ne marim.
Hvala, Gospodaru mora, sunca i te kiše
koja strpljivo se čeka i bez puna daha;
hvala Tebi, Bože noćne smjene
i tog dana koji lađe moje njiše.
Kad si snovima mi zapjevao, ustadoh bez straha
da dočekam blagoslove te zemaljske mijene
jer si, kao prvo, moj Gospodin, Kriste.
Znam da znat ću zašto pjevali su snovi,
znam da već sam zakasnila,
da mi molitvene ruke možda nisu čiste
što ih uzdižu mi usporeni retci ovi
da bih dar od Duha zadobila.
Hvala, Gospodaru moje duše koja sanja
i koja se pjevajući već na javu budi;
želim primiti od Tebe križ u malenosti,
mada ne znam kakva li imanja
stekne srce što od ljubavi sad ludi,
Tebi pjeva da Te slavi sve do vječnosti.
14.07.2021. 06:07
No comments:
Post a Comment
just do it