Kada živimo onako kako to nalaže Zakon i Riječ Boga u Deset zapovijedi Mojsijevih i one Dvije zapovijedi ljubavi koje je Isus posebno naglašavao te ako smo čuli Blaženstva iz one Isusove propovijedi na Gori, dobivamo kraljevstvo nebesko koje spominjemo u molitvi Očenaš i koje ulazi u nas i u kojega ulazimo sa svojom sviješću o vječnom životu; tada se odvikavamo od vremenitosti, od zemaljskoga poimanja svijeta i ljudi, sebe samih. Duša se vježba u razmišljanju i pogledima na način kakav postoji u vječnosti, izlazi iz dimenzija ovoga svijeta i ulazi u vječni život gdje se živi onako kako se moli i mole se i Psalmi onako kako se žive.
Taj život u kraljevstvu nebeskom je izravan susret s Isusom.
Direktan odnos u Duhu i istini vjernika, molitelja i Gospodina Isusa, uslišavatelja. Tako Isus također zna zamoliti i uputiti vjernika u neko čitanje iz Pisama i evanđelja, a vjernik, koji je molitelj Isusa Krista, postaje nalik uslišavatelju jer s velikim žarom ljubavi čita i osluškuje Božju Riječ kao što na to upućuje Gospodin.
Susreću se, dakle, vjernik, molitelj i Krist, ali također i Krist, molitelj s vjernikom koji Ga čuje. Razvije se među njima dijalog, razgovor međusobni.
Za život vjernika u kraljevstvu nebeskome potreban je rad takve vrste, potrebno je znati i čitati Sveto pismo te živjeti po Božjoj riječi.
Potrebno je naći mjesto i vrijeme prioriteta u kojem i na kojem se dolazi u dodir s Isusom u molitvi i gdje se ulazi u duhovnu usredotočenost.
Tek tada vjernik zna što čini, čini ono što mu srce traži i nalazi Gospodina u svome srcu. Prioritetno mjesto i vrijeme postaju molitva i dijalog u Duhu i istini.
Gospodin također u tom odnosu i dijalogu radi.
Isus kod vjernika čini sve novo.
Isus vjernike povezuje i okuplja u jedno.
Na taj način svi vjerni molitelji Isusa Krista u svako doba i na svakom mjestu održavaju plamičak ljubavi, zajedništva i jedinstva s Kristom, po Kristu i u Kristu. Na taj način većina vjernika postaje svjesna svoga vječnoga dostojanstva, postaje narod milosrđa i opraštanja jer u tim dijalozima jednostavno isparavaju boli, frustracije, srdžba i slično, gube im se razlozi za postojanje jer čovjek u kraljevstvu Isusovom postiže najveći dobitak u kojemu se nalaze sve utjehe, ostvaruju obećanja Isusova, a sve bolje se vide ogromna prostranstva života u vjeri, nadi i ljubavi.
Živjeti u kraljevstvu nebeskom ne znači za čovjeka biti pasivan i smiren, postati nerealan za probleme svijeta.
Živjeti u kraljevstvu nebeskom znači naći se svakome čovjeku pri ruci kada zatreba milostinju, utjehu, savjet ili bilo što drugo što vjernik za ljude izmoli Krista. Molitva za druge najčešća je aktivnost vjernika koji živi s Kristom vrlo često ili čak neprekidno.
„Spominji se Isusa Krista, uskrsla od mrvih, od potomstva Davidova – po mojem evanđelju. Vjerodostojna je riječ: Ako s njime umrijesmo, s njime ćemo i živjeti. Ako ustrajemo, s njime ćemo i kraljevati. Ako ga zaniječemo, i on će zanijekati nas. Ako ne budemo vjerni, on vjeran ostaje. Ta ne može sebe zanijekati!” 1 Tim 2,8. 11-13
Ipak postoji onaj privilegirani susret za vjernike u kojemu se okupe svi sveti, svi anđeli, svi ljudi koji su Isusovi molitelji i koji su Isusovi uslišavatelji, odnosno oni koji Isusove savjete čekaju i slušaju u ljubavi i istini; i u kojemu se okupe apostoli Kristovi, svećenici i sluge Božje da bi predvodili Euharistijsko slavlje, žrtvu i zahvalu za spasenje, da bi posvećivali vjernike na zemaljski i opipljiv način, da bi posvetili njihova djela u službi Kristu, da bi odriješili vjernike od grijeha, da bi zajedno iščitavali Božju Riječ, i da bi, zajedno s Kristom, svi umrli grijesima i živjeli svome Bogu svemogućemu. Na taj susret dolazi Gospodin na Križu, Gospodin u svetoj Slavi svojoj što je otkriva svojim Uskrsnućem na uskrsnuće svih vjernika s kojima je u dijalogu gdje se Isus smiluje, a mnoštvo Ga slavi i klanja Mu se. 18.07.2021. 08:29
„Vi ste pristupili gori Sionu i gradu Boga živoga, Jeruzalemu nebeskom, nebrojenim tisućama anđelâ, svečanom skupu, Crkvi prvorođenaca zapisanih na nebu, Bogu, sucu sviju, dusima savršenih pravednika i Posredniku novog Saveza - Isusu - i krvi škropljeničkoj što snažnije govori od Abelove.” Heb 12,22-24
PSALAM 23
Gospodin
je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;
2na
poljanama zelenim
on mi daje odmora.Na vrutke me tihane vodi
3i
krijepi dušu moju.
Stazama pravim on me upravlja
radi
imena svojega.
4Pa
da mi je i dolinom smrti proći,
zla se ne bojim, jer si ti sa
mnom.
Tvoj štap i palica tvoja
utjeha su meni.
5Trpezu
preda mnom prostireš
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi
glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva.
6Dobrota
i milost pratit će mene
sve dane života moga.
U
Gospodnjem ću domu prebivati
kroz dane mnoge.
No comments:
Post a Comment
just do it