Gospodine, Ti si svima ispunjenje
koje svakoj duši jedino nedostaje,
Bože dragi i Gospodstvo, Gospodaru, Divni
koji svima nosi sjedinjenje!
Ime daješ po kojemu duša postaje,
po kojem su jedno svi, oni blagi, oni kivni.
Svjetiljka si vjernom i prokletstvo srditoga,
meni duša, moje ime i osobnost
iz koje dozivam sva Tvoja imena.
Znam Ti Ime kad Te zovem „Milosrđe Boga moga”
ili kad mi daješ svu sposobnost
da Ti gledam u ljepotu kraljevskih ramena
na koja si uprtio čovječanstvo,
što ga nađe prašinom i čađom,
da ga spasiš po volji slobode.
Smrtnica sam kao ništavno prostranstvo
što ga zovem svojom lađom
i kraj mene mnogi bezimeni brode.
Dao si mi sebe, svoja svojstva!
Kako da ne poznajem Te, Biti mog čeznuća,
kako da ne hvalim svjetlo Slavna
koji savršen je u jedinstvu Trojstva?
Kako da Te zove duša umiruća,
kako da Te zove neka duša davna?
Moje Svjetlo noći i mrkline, novi Dane moj,
blagi Teretu mi lađe, Lađo moja, moj životni Plove!
Ovo srce nema dosta molitvi i zaziva!
Samo u dubinama Ti poznajem što mir je Tvoj,
Ribaru Ti, Kriste, što Ga ljudi traže i po zemlji love,
ali puno više nego nas ima Tvojih naziva.
17.07.2021. 14:57
No comments:
Post a Comment
just do it