Dozivam te preko trnja,
preko kamenih gromada,
preko rijeka, oceana, mora,
željna tvoga milostiva zrnja,
da mi zaziv ne propada,
da ne mine ova naša hora.
Do tebe ne mogu doći kletve,
ne mogu ti dodirnuti niti veze;
ipak zagovaram siromaške
jer bi tada prije stigle žetve,
brzo Mač bi pao koji reže
visovima vrhe, uzdasima daške.
Svemogući, eto, posljednje je slovo.
Bira za se skromne sve i vjerne
da Ga iz blizine slijede, prokušani
poput srebra, jači nego olovo;
bira one što su snage neizmjerne,
ali tankoćutni kao cvijetak rani.
Dižem ruke u vis pa ih sklapam,
brojim svoje grijehe, ištem srce čisto
da ne padnem nit za jedan korak.
Vičem u nebesa da ne skapam,
da ne činim ništa slično ili isto,
preuzimam na se takav život gorak.
27.07.2021. 18:22
No comments:
Post a Comment
just do it