Svjetlo nevjernoga Tome apostola

 

Zašto nam je nevjera svetoga Tome značajna?

Sveti Toma je bio apostol Isusov. Znao je za Gospodina Boga, ali kada je upoznao Isusa, kojega je i dodirivao, i gledao, i slušao svakodnevno tri godine, povjerovao je u Mesiju, Sina Boga živoga. Dušom i srcem, tijelom i pameću vjerovao je da je Gospodin Isus pravi i jedini Bog.

Na svoj način gledao je činjenicu da je Bog svet, da je Bog vječan i da je Bog došao kao Čovjek, u tijelu, nalik ljudima.

Vjera Tomina je bila primjerno oduševljena vjera u Gospodina Isusa. Za njega zaista nije bilo granice između života i smrti, pokraj Isusa je živio u kraljevstvu nebeskom, živio je vječnost. Vjerovao je da je konačni dolazak Mesije kraj onakvoga nepravednoga svijeta kakvoga je poznavao. Bio je pripravan umirati s Isusom kao što je s Njim i živio. Jednostavno, u toj vjeri Toma je znao da ga ništa od Gospodina više rastaviti ne može.

Smrt Boga i Čovjeka Isusa Krista je Tomi, kao i svim ostalim apostolima, bila jedan veliki šok i ogroman stres s kojim se svatko nosio na svoj način.

Možda je nevjerni Toma razmišljao ovako: „Gledao sam Gospodina i slušao Ga godinama, bio je pored mene, sa mnom, bio je u tijelu, a sada kažu da je nestao iz groba u koji su Ga položili. Je li nas Gospodin ostavio same? Jesu li Ga ukrali, Njegovo tijelo? Ne znam, ali znam s kime sam živio tri godine svakoga dana i svake noći. Bilo bi pravedno da mi barem kaže gdje je, da mi dopusti da Ga vidim i čujem, a ne da nestane bez znaka, bez objašnjenja.”

Nevjerni Toma nije toliko bio nevjeran koliko je bio zbunjen, razočaran, ogorčen ponašanjem svoga Boga prema njemu, Tomi kojeg je izabrao za jednoga od apostola. Toma nije možda u šoku ni promišljao da Gospodin nije bio u tijelu prije, stotinama godina prije i da je došao iznenada do svojih apostola s kojima je provodio svoje sveto vrijeme.

Nije li to razumljivo, prijatelj vam nestane bez riječi iako zna da možda niste dobro shvatili kada je tumačio što će se zbiti.

I evo, aposotli dolaze Tomi da mu kažu da su vidjeli Gospodina živa i da je uskrsnuo.

Zašto se nije pokazao svima zajedno, zašto Isus nije izabrao trenutak kada je i Toma prisutan? Evo još jednog razloga više da Toma postane ogorčen, tužan i – nevjeran. Jer u takvoga Gospodina možda nije želio vjerovati: u Gospodina s kojim je bio jedno, a koji ga tako grubo zanemaruje.

Možda upravo zbog toga da Tomi preda lekciju iz vjere i povjerenja, Gospodin Isus ga, naravno, svjesno i namjerno ostavlja zbunjenoga kako bi Toma u živo spoznao da je važnija vjera i ljubav od gledanja u nekoga i zajedničkoga života s nekim.

Sljedeće nedjelje pokaže se Gospodin svima pa i nevjernome Tomi koji odmah pade pred Isusa kad ga ugleda, govoreći: „Gospodin moj i Bog moj!” Toliko Ga je želio vidjeti, toliko je želio vjerovati da je Gospodin kojega tako dobro poznaje zaista uskrsnuo.

I tada je apostol Toma primio važnu lekciju: „Povjerovao si jer si me vidio. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju.” Naravno, Gospodin je prosvijetlio svetoga Tomu kao i sve svoje učenike, svakoga na svoj način. 02.07.2021. 20:11