Ime i duša

 

Nisam znala Tvoje ime

koje služilo bi prepoznavanju

sve dok nisam prizdravila;

već je bio stigao početak zime.

Nisam vična bila ni odavanju

svega što sam sebi pristavila,

to su bile slike iz davnina,

zazivi na slijepo, želje, molbe,

sve dok nisi, Kriste, dao puno više

ovoj duši zemaljskih ravnina

koja nije čula tajnu Tvoje tvorbe,

Tvoje snage što u tijelu diše.

Tako tijesno mi smo bili par,

dvoje što se ljube i zajedno pate

ili plode neprekidno vjekovima.

Od Tebe sam primala na dar

svaku gestu ili pokret što se vrate

višestruko u životnim tijekovima.

Priznala sam jednom da Te znam,

da si moja ljubav i moj život, moje sve.

Ti si tada zapečatio me pomazanjem

ognjem što je duši vječni plam,

Imenom si svojim ispunio moje sne

i potvrdio me pravedničkim zvanjem.

Sada znam Te po tom glasu, po tom zvuku

kojim dozivaš me da bih bila puno bolja

i kada se trgnem prema Križu kojem ode

da zbog mene još podneseš svoju Muku,

da od mene činiš ono što je Tvoja volja,

da me ljubiš prema zakonu slobode.

02.07.2021. 15:49