Saturday, July 31, 2021

O, Ti križu spasa

 


Sada, Kriste, još si veća moja Uzdanica,

Hridina sveg spasa i Majčina zagovora;

sad sam zavoljela nesreću života svoga.

Sad me prati samo ljubavna mi nevjerica

što se rađa uvijek u dvorani ova Zbora

jer si htio moju dušu, srce sluškinjice Boga


koje ništa mi ne vrijedi među stvorovima

jer za njih sam samo rubna beskućnica

što pameti nema, nit' okrenuti se zna.

Mada nalazi me ovaj šum u borovima,

svak bi pomislio da sam bezdušnica

koja samo nove čipke stihovima tka.


Križ Ti ljubim, Majku Djevu na tom tlu

gdje se poti krv iz tijela Tvoga ranjenoga.

Ona njeguje me i kad nisam budna,

ne da blizu tome okorjelom zlu

što me čeka da zaboravim na Krista svoga,

daje duha meni, nevina i dobroćudna.


A Ti si me tako milosrdno pogledao,

da me pažnja Tvoja do dna srca liječi,

mada mogao si i bez toga k meni doći.

Život si mi dao, iznova si sve poredao

da uz Tebe slušam borove bez riječi,

da zbog Tvoje volje i bez svoje moći


nalazim u Tvojoj sobi zaljubljeni žar.

O, Ti što ljubiš, razlijevaš se kao rijeka

kad nabuja preko mostova i mora

pa opere s mog života prašnjav gar!

Ova duša, sva u sebi, nestrpljivo čeka

da otvoriš ona svoja vrata odozgora.

31.07.2021. 18:40


No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts