Sada, Kriste, još si veća moja Uzdanica,
Hridina sveg spasa i Majčina zagovora;
sad sam zavoljela nesreću života svoga.
Sad me prati samo ljubavna mi nevjerica
što se rađa uvijek u dvorani ova Zbora
jer si htio moju dušu, srce sluškinjice Boga
koje ništa mi ne vrijedi među stvorovima
jer za njih sam samo rubna beskućnica
što pameti nema, nit' okrenuti se zna.
Mada nalazi me ovaj šum u borovima,
svak bi pomislio da sam bezdušnica
koja samo nove čipke stihovima tka.
Križ Ti ljubim, Majku Djevu na tom tlu
gdje se poti krv iz tijela Tvoga ranjenoga.
Ona njeguje me i kad nisam budna,
ne da blizu tome okorjelom zlu
što me čeka da zaboravim na Krista svoga,
daje duha meni, nevina i dobroćudna.
A Ti si me tako milosrdno pogledao,
da me pažnja Tvoja do dna srca liječi,
mada mogao si i bez toga k meni doći.
Život si mi dao, iznova si sve poredao
da uz Tebe slušam borove bez riječi,
da zbog Tvoje volje i bez svoje moći
nalazim u Tvojoj sobi zaljubljeni žar.
O, Ti što ljubiš, razlijevaš se kao rijeka
kad nabuja preko mostova i mora
pa opere s mog života prašnjav gar!
Ova duša, sva u sebi, nestrpljivo čeka
da otvoriš ona svoja vrata odozgora.
31.07.2021. 18:40
No comments:
Post a Comment
just do it