Thursday, July 22, 2021

Ispovjedaonica


 

Istini sad ovoj nema skuta,

bolje bi bilo da se i ne kaže,

da se samo malo i prešuti

da ne zaskoči me zima ljuta.

Lošije bi bilo da se važe

ili da se grijesima zamuti.


Istino Ti slavna što se zbori

uvijek, svuda, ovdje ili tamo,

praštaj sad mi ponos časni.

Moja stara gordost mi govori

da je manje zlo zamučati tu samo

ili opjevati samo život krasni.


Istino, Ti, nekome si trnje,

nekome bi bila olakšanje,

ali možda ubila bi duha

što se veže kao zlatno zrnje;

među dušama sabranje

što sad živi od nebeska Kruha.


Istino, ta tko za Tebe pita,

tko za Tebe i vremena ima?

I tko ljubavlju Te krasi?

Pusti neka noć se skita,

jutrima i večerima;

neka sve nas ona spasi.

22.07.2021. 22:56

No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts