Idi

Previše te imam,

a snježni oblaci samo prolaze

visoko iznad moga čela.

Samo gusti med ja primam,

a ne gledam niti staze;

u samom Bogu sam se obrela.

Previše uživam,

uspavat ću se, strah me kljuje

kao nedospjela zima kraj ognjišta.

Kao tinj u svijeći se umivam

dok Ljubav prorokuje

od zvoništa do zvoništa.

Previše smo blizu,

ja se tebe odreći neću

kao što i kapi rijetke

tako kasno ipak tu otkližu

kada vosak poplavljuje svijeću

čak na moje retke.

Voljela bih te ponekad nemati

pa tek spoznati i pridobiti,

ali još više se tebe prisjećati

ili na očigled zadrijemati

pa ti osmjeh orobiti

i pomalo smetati.

Voljela bih ponekad ispaštati

zbog svakog našeg rastanka

ili te smetnuti s uma

pa samoj sebi opraštati

do idućega sastanka,

prije svakoga šuma.

Voljela bih otputovati daleko

na neko dugo, dugo vrijeme

i gledati te posljednji put;

dozivati te planinskom jekom

dok runolisti raspršuju sjeme

kao maslačak neki koji je bio žut.

U svakom slučaju je previše

svega što se tebe tiče,

kao i tada kada si odlazio.

Ipak te očekujem još više

kao i sada kada mi srce kliče

jer si ga opet porazio.

12.12.2014. 23:38