Šutnja nutrine

 

Dani nisu takvi kakve bih poželjela

u satima teškim, u satima lakim,

nit su noći plodovi mi plana.

Život nikad nije kakva bih ga htjela.

Vezane su misli, ruke pokretom svakim,

to je upisano na sred Božjeg dlana.

I kada pogriješim, kad propadam,

odgovornost mi je što je ispovijedam

da bih ponovo se našla Tvojom,

Kriste što se uvijek Tebi nadam,

s kojim i u grijehu pripovijedam;

ja sam oduzeta kobi svojom.

Ipak, srećom ispunjena ova duša

koja ne zna što bi inače joj bilo

da Ti nije vjerna moliteljica

koja svaku riječ i misao Ti sluša,

sada žeđa duhovno Ti krilo,

sad je poniznosti svojoj roditeljica

kojom prilazi Ti s hrabrošću, i smjerno.

Duha sam zamolila odavno

da mi bude pratnja bez prestanka

jer to moje srce, mada vjerno,

samo u Tebi je kao Srce Tvoje slavno,

inače je kao uskrsnuće bez uranka,

kao mnoge zornice bez Slavlja,

kao večere bez Kristovoga svjetla

ili kao život taj bez posta.

Duha zovem, moždane su krnjeg zdravlja

poput rumenoga lista na leđima vjetra;

samo Duh Tvoj mudrosti mi osta.

Stoga zazivam Te, Sveti Duše silni,

i zahvaljujem Ti kao svojoj svijesti

na Tvom podsjećanju na tišinu

i na šutnju koja prati šapat umilni;

samo iz potiha možemo se sresti

kada čujem krv i srce, i dubinu

kojom ispunjavaš mene svu.

Nema toga uha, niti zvuka

što bi dospio do moje biti

kao što si Ti sad pokraj mene, tu,

kao jedina na svijetu ovom luka

što silazi mi u srce svoju ljubav kriti.

24.07.2021. 17:42