Tvoj narod od soli

 

Svijeće me žare,

to kasni su sati.

Puštaju žmare

da bih se dati.

Slavim. Slavim Tebe

u sebi, u srži svojoj

kao što Ti predaješ sebe

toj ispraznosti mojoj.

Ima li ljubavi jače,

ima li riječi ili znaka

za život što plače,

za grijehe predaka?

Osvijesti me svojim Križem

i, molim Te, pusti da učim

jer svojim Te savjesnim grižem

doista ljubim i malo mučim.

Svojim Te žalom

duboko dotičem

naravi palom

koje se odričem.

Ovo Te sitno biće

časkom tek imati hoće

jer moje si Iće

za poetske teškoće.

A Ti, Čovjekom posta

da bolje me znaš,

mada nema me dosta

tamo gdje prebivaš,

u nevolji, jadu.

I suzu mi čitaš,

u mirisnom kadu

za ljubav me pitaš.

O, daj, Kriste, susret produži

jer jako mi treba,

i noć se oduži

bez kraljevstva neba

gdje nema ni suza,

ni groba, ni tame.

Bez tih ljestvi i uza

tu magle su same.

Sad udišu grudi,

tijelo se gubi

i nestaju sudi,

i samo se ljubi.

Kraljeva dvoranka

kao jedinica kći

iz velika dalja, iz postanka

gdje stvaranje vri,

blaga je, Rabbi,

poput lahora bridi,

a riječ joj slabi

na visokoj hridi

pa ostaje šutnja

što ne vlada često

dok Anđelova lutnja

odaje presveto mjesto.

I prolazi vrijeme,

a stvari su iste,

al' božansko sjeme

vodi me, Kriste.

O Tvojoj ljepoti,

Milosti tajna,

ovise životi

i ljubav sjajna.

I radost, i snaga

su besplatna viza

da duša Te draga

doživi izbliza.

A moja je ljudska bijeda

sred krvava maslinika

tako mala i blijeda

da ružna je slika.

Ti ljubavi daješ

da budem Ti kap,

mene prepoznaješ

kao zemaljski hlap.

Ljubim Te loše,

ljubim Te smjelo

i usne tetoše

sveto Ti čelo.

Tjeskoba silna

jednom će proći,

molitva umilna

k Tebi će doći,

to sigurno znaš,

da l' Anđeo rekne,

jer svijet sad osvajaš

da narod svoj stekneš.

To nam je čežnja, zar ne?

Pogledaj samo,

Ti plaćaš za sve

i nemaš kamo.

Hvala za suze i boli,

to dostojanstvo mi daje.

Tvoj narod od soli

uvijek Te prati, uvijek se kaje.

02.02.2022. 23:12