Danima kivnim, noćima vjere,
večerima tihim i jutrima kasnim,
kad na me se sruši baš sve bez mjere,
kad ne vidim više pogledom jasnim;
sred pustinjske tame i dnevne vreve,
oazama suhim kad stope dotrče,
kad splašnjava nada i ne čujem pjeve
i kad se ljudi za karneval namrče;
kad nervi podivljaju od vremena loša
i nema utjehe ni s koje strane,
i postanem gora od najvećeg ološa,
i nevrijeme lomi sve moguće grane;
u grudima bol se prejako javlja
i gubi se tlo pod stopama mojim,
tada znam i tada čujem da me pozdravlja
moj jedini dragi u dvorima Tvojim.
06.02.2022. 19:45
No comments:
Post a Comment
just do it