 |
| Julius Amamtus Roeting - Krist na križu |
Sada, kad si protjerala zloduhe mi,
sa zahvalnošću te slušam kako buktiš:
gledaš Lice sveto, odobravaš odluke mi
da se sastanemo, da mi to priuštiš.
Smrt na križu Ljubavnoga Sina
onog časa bila je uzvišena.
Od ta pakla, sve do Neba oko klina,
krenula je iskra slaba, unižena
i nevidljiva za tvoje srce uplakano.
Marija te, Majka, prihvatila oko ruke,
a u tebi rodilo se trnje, polagano
kao što je sporo bilo vrijeme Muke.
Natrpana nevoljama koje ti si podnosila,
ti se poput strijele vinu k Srcu Krista.
Pakao si svoj uz Njega pokosila,
gledala Ga kako uzlazi dok Nebo blista.
To je bio strašan tutanj, plamen
one male iskre što je zapalila sveti Stup.
Na sve strane gorio je Križa znamen,
i sve jače udarac je srca tebi, mukli, tup,
dokazao da Život kroz te bukteći prostruji.
Oganj zahvatio kao strašan požar čitav svijet;
kroza zemlju, podzemlje, nebesa on prohuji,
a tebe ponese na smioni i vječan, živi let.
To je vjera uslišana, ljubav što se vrati
kao što me dotaknuo oganj srca tvoga.
Dušo Magdalene, srce koje se obrati
uvijek nadu ima gledati u lice Boga.
16.02.2022. 15:31
No comments:
Post a Comment
just do it