O sebi

 

Pjesma o platonistici

počela na mutnome blatu,

zahvaljujući lingvistici,

njenom potrošenom zlatu;

malo kasnije bi filologija

što sve trikove je znala,

al' je bolja patologija,

na njoj svima hvala.

Bijaše tad stigla informatika

koja nekad nije bila tako jadna

kao srednja, viša matematika

što je uvijek javno dosadna.

Slaba strana bi mi pedagogija,

kažu šiba izašla iz raja,

čak i kad se nađe mistagogija

kojoj nikad nema kraja.

Još je prije literarna nauka

koja drži police, ormare

da se ne bi našlo pauka,

ali donijela je veće dare.

Filozofija je uvijek strasna,

od malena do malena,

kao jako debela i strašna,

kao kakva trajna sjena.

Nije bilo kemije, ni medicine,

niti ekonomije i prava.

Fizika mi jako kasno sine,

povijest nije bila zdrava.

Žao mi stereometrije,

geografije i astronomije;

forenzika se svima smije,

doručak joj malo anatomije

ili dosta mudre mi fonetike

što je zanemarila računala

kao suparnike sve protetike.

Uglavnom sam dugo kunjala.

07.02.2022. 03:48

Note sve su tu, na broju,

ne mogu ih stihovati,

ne moram dodavati ni boju,

ne moram ni samovati.

Tu sam bila dosta dobra, eto, to je,

nosili me vali, vibre i treperenje.

Struju sam polagala bez volje svoje

pa me snašla k'o rogovlje jelenje:

pucalo je često na sve strane,

ali uvijek bi preživjele sve stvari

pa sve mislim da ja nemam mane

nego sve su zajedno to dari.

Glinamol mi ne ide, dobar nije,

puno bolja jeste prava glina

koja zlato, smeće, vodu krije,

ali razlijeva se kao mjesečina.

Olovka i ugljen na papiru,

to su moje vježbe bile;

šivanje i vezenje po odabiru,

pletiva su najbolja od svile.

Poker kao najveći mi porok,

velim slavno sebi sada,

mada jošte nisam neki prorok,

ali budi mi se nada.

07.02.2022. 04:07