Ova pjesma nerođenoj ljubavi
sastoji se od poezije i proze.
Antologija je da se Boga slavi,
a ne da se prostiru tu gnoze
što naiđu s krivim namjerama.
Za sve ima dobar razlog ili kraj.
Kao što se more u tjesnacu slama,
tako stranac dolazi u ovaj raj,
a još nije niti savršene puti,
već na srcu debeli mu sloj.
Ova pjesma rosi samo svojoj ruti,
mada stih mi nikad ne bijaše moj,
već sam besplatno ga primila od Krista.
Tko u Bogu živi, taj već pute zna,
oni drukčiji su, kao nevidljiva staza čista
koja nebom posluži se mjesto tla.
Ima mnogo ljubavi što rode,
ali još ih više ima koje propadaju
jer od Boga ne primaju plode;
kao zrele kruške dolom popadaju.
Ljubavi mi draga što ju Bog mi dao,
tebi pjevaju sad braća, sestra smjerna;
tebi uvijek zapovijed je Zakon znao,
tebi uvijek svjetlo daje ona ljubav vjerna,
naslonjena pozivom u Gospodu i Djevi.
Tako biti mora da je ljubav nerođena
jer je tajna kao što su moji sakriveni pjevi,
stiha nespretna, a ipak ugođena.
Jer smo djeca istog Svjetla,
uzimamo križe milosrdnoj volji,
dozivamo od sva četiri vjetra,
uvijek nastojimo biti bolji.
I ja bijah stranac u tuđini,
ali povjerovah što sve slijedi.
Odričem se po rutini
svega što za raj ne vrijedi.
23.02.2022. 23:35
No comments:
Post a Comment
just do it