Usred bolesti i nereda zemaljska svijeta,
kad mi je svaka sanja jutrom odbačena,
zadivih se Duhu i ljepoti noćna cvijeta,
pjesma Gospe bijaše za jutro zakvačena:
sjajilo se to oslobođenje, Marijin „Veliča!”.
„Magnificat anima mea Dominum!”;
i još Gospodin pokaza tko Mu je elita,
a ne bijaše to samo san, solitum somnium.
Ave, Jesu, Gratia Tua, mea felicita!
Tvoja je milost, Bože, moja sreća.
Za prijatelja draga, a bijaše frater veritas,
Ti dade mi odgovor, istina najveća.
Blaženi brate, učitelju blagi i smjerni,
blaženo bilo ti Nebo i sve što je tvoje:
i poruka ova mi kao dokaz je vjerni.
Ti prenese meni uskrsnuće moje
kad bijah još nesvjesna Isusa Krista.
Koliko puta rekoh da moliš za mene
u ove mračne dane kad noć mi zablista
što je izvirala iz neke sive, maglovite sjene.
Reče mi: „Dalje od ove brane ti nemoj ići,
gledaj u Mariju svijetlu, Kraljicu mira.
Tek tada ćeš i ti k blaženstvu stići,
Christus salvet, Isus te spašava, za sebe bira”.
Moja si pjesma, Kriste, i moj Gospodin!
Preda mnom slika svetih apostola
čije oltare u Svetome pismu pohodim.
Još uvijek je čitava, lijepa moja štola.
25.02.2022. 14:36
In memoriam J.Z.
No comments:
Post a Comment
just do it