Božanski vrtovi

I ova zemlja prašna,

i taj šator, topao

kao omara strašna,

u kotlinu moju pao.

I ovi ljudi, pozaspali

od ljubavna bdjenja,

niz ležaj popadali,

poput mojih htijenja.

Bliže Tebi, Gospode,

Ljubavniku moj,

da me svete prsi rode,

sveti zakon Tvoj.

Za Te neće spasti

nikakve postelje, 

 

a vrućina će rasti

za Tvoje prijatelje.

I ta maglovita para

ova kotlinska zraka

neće rashladiti žara

od nebeskih traka

kada me poučiš

povjetarcima prošetati,

za vrtove ostručiš

što bih im zasmetati

 

bar na dan, još kratak,

koji se pomalja.

Značajan podatak,

osvježenje halja

što ih uskoro bacam

rad' kostrijeti stare

u kojoj prašinom gacam

podno teške omare.

15.02.2022. 09:47