Iščekivanje je kao snažna čest
kojom otvara se čovjekova duša.
Njezin cilj u sebi Radosna je vijest
koja ljude zove, ljubi ih i kuša.
Čekanje je nada, od sveg veća,
neprekidno tinja u okružju tame
kao kakva malena na stalku svijeća
koja uzmogla bi živjeti od duše same.
Pouzdanje ovu nadu kao sjenka prati,
vjera, povjerenje koje rađa čast
jer je to vrhunac što ne krati
konopce što mogu kao zmija past
kada ih ne drži ljubav Boga Trsa
kao što se za Njeg drži loza.
Kad nebeska krepost sva nastani neka prsa,
tad u Isusovoj milosti klanjanje je poza,
i sav čovjek se unizi, prostire se,
a ne gubi svoga dostojanstva;
poput anđela zapjeva duša, uzdiže se
sve do Kalvarije, njena proročanstva
da će uskrsnuti poput konjanika Kralja,
s tim vidikom što ga duša čeka.
Pogled puca sve do najvećega dalja,
to u dušu uronila krsna Rijeka,
utjelovio se pravi Čovjek, pravi Bog,
sav u njezin treperavi plamen.
To i Majka šalje Sina svog;
njoj na molitvu će stići svako srce, svaki kamen.
18.02.2022.14:44
No comments:
Post a Comment
just do it