U toj molitvi i prošnji sina,
koji plače Majci pored skuta,
nalazi se silna ta visina
koja stršala je krajem puta.
Majka nam izvršiteljica
naredaba Gospodnjih,
najbolja nam prijateljica,
oslonac i utjeha, i stih.
Na tom visoravni rubu
stajala sam vjekovima,
gledala u stijenu grubu
kako strši bregovima.
Tada pade zagovorom njenim
kiša suza, radosnica sluh,
i reče mi da sebe oplijenim;
čaša spasonosna obuze mi duh.
Poput slapova u divlje rijeke
s moga srca naglo spade
težak teret poslušnosti neke
koju sama Ljubav meni dade.
Sjećam se ta protisnuta plama
kad si rekao mu, Kriste, neka ode.
Sada vidim, iznad hladna kama
poteče iz srca krik slobode.
Vani pronađu se osobine svake
što u Tebi, Bože, nisu dozvoljene.
Ti nas blagoslovi kao ptice lake
što su krletkama opkoljene.
19.02.2022. 12:57
No comments:
Post a Comment
just do it