Svjetlo su mi, Bože, riječi Tvoje,
prispodobe što ih daješ svakom stvoru,
djela što ih činiš snagom duše svoje;
slatko je prebivati u Tvome dvoru.
Knjiga sveta od života za mene je tajna
iza koje me dozivaš otvoriti vrata.
Ništa ne znam, niti odakle ta svjetlost sjajna
što raspršuje se gradovima mira, područjima rata.
Tko te sjajne zvijezde sanja, njemu nema spasa,
a kome se smrklo, taj Ti prati od svjetlosti trag.
Na tom svjetlu ne vidi se niti odora, ni rasa
već se čuje čovjek što je tražilac Ti drag.
Kada netko Te doziva, mrklim mrakom hoda
gdje ne vidi i ne čuje, ali dolazi u raj.
Čovjeku što druge ljude zemljom naokolo voda
oduzimaš bitak svoj, svoje slave sjaj.
Da ponesem svoje svjetlo što ga svatko dobi,
gasilo bi, trnulo bi bez prestanka blaga.
Sve što jesam nestaje mi, kao prah se drobi,
sve što čeznem dovodi me blizu Tvoga praga.
U mojim dubinama Ti stanuješ i bivaš
pa me podučavaš da o sebi ne brinem.
Gdje ću biti i kamo ću poći, nikada na biraš,
sve dok Te ne zovem; tad u Tebi sinem.
Ti me obasjavaš sasvim nekako iznutra,
tamo gdje mi srce čuva duše što ih ljubi.
Znam da su u Tebi svakog dana, svakog jutra
jer Tvoje se svjetlo nikad sasvim ne izgubi.
01.02.2022. 22:26
No comments:
Post a Comment
just do it