Sunce dolazi mi danima u stan,
Mlado Sunce moga poniranja
u tu zrelost što mi uvijek bila san,
što je falila u dahu duga opiranja
od svih krivih učitelja svijeta,
čak toliko da me obuzela bol
polomljena krila usred leta;
nisu dali prići za taj Stol
gdje se goste anđeli i puk,
samo psovali su kroza smijeh,
gađali me kao strelica i luk,
tužili me kao da sam grijeh,
govorili: „nisi luda” na to stanje
i još da to boljeti ne može.
Završilo tragalačko skitanje,
sve u Tebi, dragi Bože,
kakva nagrada! Ti, Sunce nade,
držiš bolje me od dobra lijeka;
nitko nije znao što mi rade,
a Ti spremao mi vina, mlijeka
da sve izobiljem obuhvatim,
Svetim Duhom što se diči
kad odjednom sve to shvatim,
da tu nikad nema kraja priči.
Sada jedva da se toga sjetim
da sam gledala u Tebe živa
što mi zapovijedi da poletim
da mi duša Milosti zapliva.
05.02.2022. 08:27
No comments:
Post a Comment
just do it