Zrela sad je ura
da se uspomene
sabiru u hramu,
duši koja gura
ruke raznesene
u tu staru dramu,
bez velike sile.
Kao crna nevjesta
pojedinom danu,
tjera one vile
od brezika pa do brijesta
kao buru razuzdanu.
Smrskala se stara lađa
pa je načinila novu.
Nema dušu rasparanu;
platno jedra rađa
nesigurnom plovu.
Oduvijek joj namjera
taj direktan prijenos
prema pticama i flori
da se čuje vjera,
a ne lijenost,
koja romori i gori.
Brod joj bio klecao;
bijaše škriputao
poput prastara parketa,
kao da je malo jecao,
ali je šaputao,
ponosna korveta.
Sigurno će nova barka
biti brža, biti bolja.
Tu je ona duša ista,
mada nije neka marka.
Važna mi je dobra volja
za mog Boga Krista.
Već ja znam to,
vidim ispred zida
onaj jaki sluha bedem.
Tu je moje klecalo
koje uvijek rida
kao vjetar leden.
22.02.2022. 11:10
No comments:
Post a Comment
just do it