Što ćeš reći za godine svoje
pri kraju zemaljska poslanja?
Da l' su ove note samo suze moje
ili znak su vjerskog pouzdanja?
Da l' su strelice od Amora,
možda mač što mora van iz toka;
nepisano srce rubovima mramora,
život cijeli iz svetoga Boka?
Jesu li to voda ili boje, ili ulje
na nekome stupu il' na staklu;
da l' su zrak za morske vrulje
što su umakle i samom paklu?
Je 'l to polomljen mozaik ili freska
što se stalno iz početka slažu
kao kada prelomi se jabuka reska
pa sačuvaš polovicu dražu?
Čekam izvjesno bez straha,
pažnja nije možda ni konstantna.
Pjevam lako il' bez daha,
psiha tu je relevantna.
Terapija srca to je snažna,
prije svega poziv je od Boga;
riječ je imena tu važna
kojime dozove slugu svoga.
Susret jedan, svaki put je novi
poput dobre stare gradnje;
jaki brod što neprekidno plovi,
pripravljeno zrno za sve nove sadnje.
06.02.2022. 09:52
No comments:
Post a Comment
just do it