Često dođe srcu mi pa traži
neki stih od značaja i snažan,
neki koji svaku suzu blaži.
Niti jedan da bi bio važan.
Dugo ima otkada sam stihovala
da bih svoju knjigu sama sastavila,
ali rijetko da sam nešto iskovala.
Bijah dijete, al' sam ostarila.
Kako bilo, pronašla sam ono svoje,
inače mi ne bi sada cvale ruže.
Sveto pismo postaje mi cvijeće moje
kad se psalmi do kasna produže,
kad mi Isus daje Pjesmu zaručnice.
Nitko ne zna il' do vijeka šuti
kako nastaju od srca zadužnice,
kako duša se nebesima naputi.
Prave ljubavi su uvijek nesretne i kobne,
ljubavnike čeka otrov ili rastanak
i to stoga što su duše malodobne.
Stih je dobar samo kao zadnji sastanak.
Samo Bog je Ljubav prava, Ljubav sama
i tko to sve zna, rijedak li je stvor.
Jer su zaručnici i svjetlo, i tama,
harmonija kakvu nosi sveti zbor.
Reći ćeš mi da je Bog u visu, u daljini.
Imaš pravo, veća je opasnost krive vjere.
Kad se hladan suton nametne sparini,
tome času dolaze i noći preko svake mjere.
Nisu potrebne nam ljudske riječi koje venu,
samo note, malo sluha za sve povjetarce
i još zvijezda koja zna za sestru snenu
kao more što donosi ribarima žmarce.
03.02.2022. 16:31
No comments:
Post a Comment
just do it