Papir nema psihu zdravu,
a ipak se kaže da pretrpi sve.
Čovjek nema praznu glavu,
tamo misli šute, predrasude ne.
Krenula sam slaviti Te, Kriste,
Ti u meni proslavi se kao Div
kad ugledah neke misli, čiste,
poput sunca kad je dan još siv.
Hvala, Isuse, za hrabrost
koju daješ da Te gledam humanosti.
Tvoj mi Duh je moja jakost,
mada papir teži šumastosti.
Ova ispovijed je Tebi poklon,
slavit ću gospodstvo ljubavi Ti dovijeka,
mada stihovi su moji pravi otklon
kao što je nepriznata divlja rijeka,
nije kultivirana, al' nema ni smeća,
pa je stoga nepoznata, nije slavna.
Ti si njena Voda bistra, Ti si moja sreća
tamo gdje je ravnodušna obala joj ravna.
Slavan zato jesi jer sam zdrava
kad sam s Tobom u tišini.
To je ljubav izuzetna, sva je prava,
poput hladna mora u nizini;
zato jer podivljam ispred ova svijeta
kao guba koju s mene skida
zamah Boga, mirisava poput cvijeta
dok još psiha bolesnika rida.
To je slava Tvoja koja pjeva, svira,
nadaleko joj se moć proširi;
lahorasta kao violina, kao Davidova lira
što u povijesti kršćanstva uvijek miri.
14.02.2022. 04:29
No comments:
Post a Comment
just do it