Kao suha lišća u krošnjama šum,
poput slapa koji nema smjera,
prolazi ta davna prošlost kroz moj um.
Svoje tijelo dobila je sada moja vjera,
moja ljubav za Te, Bože, moja nada.
Nikad nejače se ne može obraniti,
i, dok raste, svijetu vrlome propada,
koji zloću rado će u njeg' pohraniti
što bi pobjegla u svoju propast
i za sobom povukla bi rado mene.
Od prokletstva to je, Duše Sveti, pošast
što pod silom Tvojom nježnom vene.
Pustinjsko je davno isteklo mi vrijeme,
valja proći u tu zemlju Obećanu,
ponijeti sa sobom Tvoje, Kriste, sjeme
da pokori sve kumire u mom podsjećanju.
Nježno ratovati da me ropstvo ne ukalja,
boljeg oružja ni nemam, osim Duha,
osim mača Tvoje riječi što je nosit valja.
I što više potrebno je sluha,
što mi drugo borbi može biti jače?
Pokosit ću sve idole, trgovati neću,
jer Ti, Gospode, me ljubavlju dotače
koja daje snagu od sveg veću.
Čitava života moga stari čovjek hoće
novu me povući k sebi i oplijeniti.
To je tiha borba od moje slaboće,
jer mi Tebe, Janje, ništa ne može zamijeniti.
16.02.2022. 12:28
No comments:
Post a Comment
just do it