Pod okriljem noći

 

Putovati moram krajevima dalekim

sve do Boga, do nadomak Edena;

prepustiti stope travkama mekim

dok ne stigne za mnom duša mi mjedena.

Ugažene staze previše su krute

kao što i tvrd je govor moga Krista.

I kad stignem na sredinu rute,

neću više sjećati se, neću znati ništa.

Anđeli će svjetla pronaći me, ukazati na sve,

sve što nije bilo vrijedno moga spomena;

iskopat će mi zaborave davne iz duše mjedene

pa će ostati od mene sasvim laka sjena,

osvijetljena sjena što se ne zna kriti.

Bit ću svjesna svega, ali to mi neće pomoći;

mene, pokraj svega truda, nigdje neće biti.

Tako nastavit ću putovanje pod okriljem noći.

15.02.2022. 17:36

„Reče stoga Isus dvanaestorici: »Da možda i vi ne kanite otići?« Odgovori mu Šimun Petar: »Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!” Iv 6,67-68