Konačište

Što je bilo,

sad je iza nas,

ali se je skrilo

kao vječan Spas

u srcima što ljube,

i u prašini i krvi

gdje se kvarovi izgube

i gdje grijeh se smrvi

za budućnost

i za sutra.

Isusova ćutnost

prestiže sva jutra.

I kad nema prenočišta,

zvjezdane su noći

skučene bez konačišta,

u velikoj nemoći;

nemaš kamo,

nemaš gdje,

već u srce samo,

u elegije.

Hvališ Krista

i Majku nam, Djevu

što nam, čista,

daruje se pjevu.

To je naše sada,

bez kovanica.

Samo ljubav, nada

svježa je oranica.

I noć je mrtva,

nestala zauvijek.

I sprema se Žrtva,

jedini nam lijek,

jedino što treba.

Po njoj uzlazimo

sve do Neba,

i u sutra silazimo.

20.02.2022. 07:03