Ruža

 

Sjaj se širi,

nevidljiva sfera

i tiho miri

kao da smjera

dati se meni

ili omamiti

dušnik u sjeni

koji bi čamiti.

Ni pupoljak nije,

a tako čista;

i listove svije

njezina bista,

i maleni trn

osjete nosi,

oštar, šuplji strn

što ga pokosi

tko je ubere.

A tko je gaji

s puno mjere,

čaroliju taji.

Otvara lati,

ali ne zna;

ipak se zlati

poput sna.

Predaja grmlja

na ruke žene

s visoka humlja,

sa zračne pjene.

Ljubavne boje,

nježno-vatrene,

tamozelene svoje

listove snene

upućuje svima,

poslanica mira;

ni tračak dima

nju nit' ne dira,

cvijet za Cvijetu.

Tako i ljuba ona

ne da se svijetu

sa svoga trona.

26. rujna 2018.

05:57:55