Monday, June 21, 2021

Sveta vrata



Ne znam što to ima u tišini,

polumraku i samoći mednoj

da Ti nisi, Kriste, u blizini

i u molitvama Majci čednoj.



Lijepo li se susretati dok je vrijeme,

a ono mi uvijek na dobro izađe.

Predivno je uzimati Tvoje lako breme

kad me Tvoja volja u vremenu nađe.



Ono više sustiže me, ali neka,

radujem se tom susretu slavnom

što se valja kao bistra, spora rijeka

koja izvire u mom životu davnom.



Smrtnici smo, ljudi, a živimo Bogu,

kakva tajna! I to mi je sad ljepota

jer iz vremena se uvijek vratit mogu

kada napadne me poneka grehota.



Uvijek mogu pohititi svom brzinom Sjaja

što me drži čitavu na svome dlanu

jer ja molim u tišini toga Zavičaja,

u samoći što je nisam imala u planu.



Vrijeme mi je neki oblik sestre ili brata,

ali ne živi u Bogu poput nas

koji odemo u vječnost na ta sveta Vrata

što se zovu Kristom kao vječni čas.



Nema povratka toj utrobi od prolaznosti;

ta i kome bi se svidjela ta pošast?

Ostajem za vijeke u toj istoj odanosti

koja mi je obećala, Kriste, Tebe i svu počast.

21.06.2021. 13:19





 

No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts